NARODI JUGOSLAVIJE!
Zagreb, 15. aprila 1941.

Strašna katastrofa koju smo mi komunisti već odavno signalizirali zadesila je narode Jugoslavije. Osvajačke armije osovinskih sila provalile su u našu zemlju iznenada i svuda kud prolaze siju smrt i pustoš. Beograd je sravnjen sa zemljom. Nevina djeca, žene i starci koji su se u paničnom bijegu htjeli spasti iz gorućih ruševina bili su podvrgnuti napadačima. Velikim osovinskim osvajačima pridružili su se i mali osvajači Bugarska i Mađarska. Dvije zemlje, s kojima su pređašnji neodgovorni upravljači Jugoslavije stvarali paktove o vječitom prijateljstvu. Podlo kao strvinari, pridružili su se bugarski i mađarski imperijalisti velikim imperijalističkim osvajačima da i oni istrgnu koji komadić mesa iz krvavog tijela Jugoslavije. Ali narodi Jugoslavije, uključivši i većinu Hrvata, herojski se bore za svoju nezavisnost protiv mnogobrojnijeg neprijatelja. U teškoj i sudbonosnoj borbi protiv tuđinske najezde našla se u Hrvatskoj šaka agenata i petokolonaša, koja je uz pomoć najurenih reakcionarnih hrvatskih vlastodržaca sistematski pripremala i konačno u najtežem času izvršila izdaju kakvoj nema premca u nizu izdaja hrvatske gospode i vlastele u historiji.

Hrvatski narode!

Ta gospoda tebi priča da ti je izvojštila slobodu i nezavisnost pomoću Hitlera i Musolinija. Vjeruješ li ti to? Pamtiš li ti da je ikada u tvojoj tisućgodišnjoj mukotrpnoj historiji, u tvojim teškim časovima bio tebi prijatelj i zaštitnik njemački, mađarski, talijanski ili koji drugi osvajač? Ne i nikada. Naprotiv, uvijek su te oni porobljavali i onda iskorištavali. Uvijek su te nastojali međusobno zavaditi da bi te onda lakše tlačili. Uvijek su ti osvajači težili da zagospodare tvojim plodnim ravnicama i tvojim šumama, težili su da ti otmu divnu Dalmaciju — divno Jadransko more. Uvijek su hrvatska gospoda i vlastela bili ti koji su te prodavali tvojim porobljivačima da bi onda i sami mogli piti tvoju krv. Eto, takvu nezavisnost pripremila je tebi hrvatska gospoda.

Hrvatski narode!

Ti si ovih dana bio očevidac nečuvene sramote. U tvoju zemlju su provalili protiv tvoje volje osvajači i tvoji vjekovni neprijatelji da te porobe i raskomadaju tvoju krvlju natopljenu domovinu, a hrvatska gospoda te tjera da ropski puziš pred tvojim neprijateljem, da ga pozdravljaš, da ga slaviš u vrijeme kada njegova vojnička čizma gazi tvoju zemlju, tvoj nacionalni ponos. Događaj u Zagrebu prilikom dolaska osvajača biće najtamnija ljaga u tvojoj povijesti’, hrvatski narode. Hrvatska gospoda te sili da pružaš ruku svome vjekovnom neprijatelju i porobljivaču, a sije najodvratniju mržnju i hajku protiv bratskog srpskog naroda koji se herojski bori i gine radije nego da bude robom tuđinca. Zar je narod kriv što te je tlačila srpska gospoda? Zar nije u svim režimima učestvovala i hrvatska gospoda? Zar nije srpski narod oduševljeno podržavao tvoju opravdanu borbu za slobodu i ravnopravnost? Ali su provalili osovinski osvajači da raskomadaju čitavu zemlju i porobe narode Jugoslavije zajedno s tobom. Znaj, hrvatski narode, da će historija s prezrenjem osuditi one koji svoju tobožnju nezavisnost grade s judinim talirima i na ropstvu svoje krvne braće — srpskog, slovenskog i ostalih naroda.

Hrvatski narode!

Tuđinske sluge, hrvatska gospoda sije tebi mržnju prema tvojoj krvnoj braći — Srbima i Slovencima u vrijeme kada oni svojom krvlju iznova pišu slavnu, iako tragičnu stranicu svoje historije. Znaj, hrvatski narode, da je borba tvoje braće i tvoja borba. Znaj, hrvatski narode, da su simpatije dvjestomilijunskog naroda Sovjetskog Saveza na strani naroda Jugoslavije, koji se herojski bori za svoju nezavisnost. Znaj, hrvatski narode, da će historija s prezrenjem govoriti o onima koji zabiše izdajnički nož u leđa svoje braće. Hrvatska je okupirana po njemačkim i talijanskim četama, a nije slobodna i nezavisna narodna država, kako je hoće prikazati današnji hrvatski vlastodršci. To je država šačice hrvatske gospode, koja neprekidno preko radija i štampe viče o pokolju i strijeljanju, o prijekim sudovima itd. Groze se smrću za svaku sitnicu, tako da crveni lice svakog pametnog čovjeka kada čuje te bjesomučne grožnje. Ali neka ta gospoda upamti da ništa nije trajno što je upereno protiv naroda, a najmanje vlast današnjih vlastodržaca. Neka se ta gospoda malo zamisli o tome šta očekuje nju za prolijevanje nedužne narodne krvi. Narodi Jugoslavije — Srbije, Slovenije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Vojvodine! Vi, koji se borite i ginete u borbi za svoju nezavisnost, znajte da će ta borba biti okrunjena uspijehom, pa makar vi sada i podlegli u toj borbi protiv nadmoćnog neprijatelja. Ne klonite duhom, zbijte čvršće svoje redove, dočekujte uzdignute glave i najteže udarce. Komunisti i čitava radnička klasa Jugoslavije ustrajat će do konačne pobjede u prvim redovima narodne borbe protiv osvajača. Ne klonite duhom ni onda ako u toj borbi privremeno i podlegnete, jer će se iz ovog krvavog imperijalističkog pokolja roditi novi svijet, zbrisat će se zauvijek korijeni imperijalističkih ratova i nacionalnog zarobljavanja, stvorit će se na istinskoj nezavisnosti svih naroda Jugoslavije slobodna bratska zajednica.

Radnici i radnice Jugoslavije!

Nad radničkom klasom Jugoslavije nadviše se crni oblaci. Najgori neprijatelji radničke klase provalili su u našu zemlju i zavode najcrnju reakciju. Ti isti koji drže u svirepom kapitalističkom ropstvu njemačku i talijansku radničku klasu, koji porobiše mnoge narode i proliše more krvi kako svoga naroda tako i radnog naroda drugih zemalja. U ovim teškim časovima radnička klasa Jugoslavije treba da se nađe jedinstvena i zbijenih redova. Ne treba se plašiti nikakvog terora i progona. Mi smo na to navikli; progonili su nas svi režimi u toku ovih 20 godina, ali radnička klasa na čelu sa svojom avangardom — Komunističkom partijom postala je još jača. Naša je dužnost da u ovim sudbonosnim danima sačuvamo svoju hladnokrvnost, da još odlučnije učvršćujemo svoje redove, da radimo uporno na osvajanju i okupljanju radničkih masa vodeći ih u borbu za njihove svakodnevne interese, u borbu za bolju i sretniju budućnost.

Živjeli bratstvo i sloga naroda Jugoslavije u borbi za svoju slobodu i nacionalnu nezavisnost!
Živjeli bratstvo i sloga svih naroda na Balkanu protiv imperijalističkog osvajača i nacionalnih ugnjetača!
Živio Sovjetski Savez, nada svih ugnjetenih i porobljenih!
Živjela Komunistička partija Jugoslavije!

Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije

 Titovo obrazloženje zašto su komunisti Hrvatske u sastavu KPJ
Maja 1941.

Otkako je pregažena i okupirana Jugoslavija od imperijalističkih razbojnika, te je stvorena „nezavisna” država Hrvatska, mnogim našim drugovima nije jasno zašto smo mi komunisti u Hrvatskoj, tj. naša Komunistička partija Hrvatske još u sastavu Komunističke partije Jugoslavije, zašto još raspačavamo letke sa potpisom CK KPJ. To naročito drugovi iznose, jer kažu da frankovačka i ostala gospoda napadaju nas hrvatske komuniste i našu Partiju da smo jugoslovenski komunisti, jer raspačavamo letke sa potpisom CK KPJ i da smo također protiv slobode i nezavisnosti hrvatskog naroda, a za uspostavu Jugoslavije u ranijem obliku.

. . . A što smo mi još u sastavu Komunističke partije Jugoslavije, to je zato što smo se ranije mi komunisti Hrvatske, Srbije, Slovenije, Makedonije, Crne Gore, Bosne, Vojvodine i drugih ujedinili u jedinstvenu Komunističku partiju Jugoslavije, ne zato što smo bili pristalice versajske Jugoslavije, nego zato da se lakše zajedničkim snagama borimo protiv zajedničkog neprijatelja, oličenog u ranijim jugoslovenskim vladama i čitavoj jugoslovenskoj buržoaziji. Jugoslavija je danas pregažena, okupirana i raskomadana od strane imperijalističkih razbojnika. Sve narode Jugoslavije snašla je ista sudbina, pa i hrvatski narod, koji nije dobio sa „nezavisnom” državom Hrvatskom istinski svoju slobodu i nezavisnost, nego je došao u još gore ropstvo i bijedu, kao i ostali narodi Jugoslavije. Mi komunisti ne priznajemo tu okupaciju i komadanje, jer nije napravljeno po želji naroda, već nasiljem imperijalističkih osvajača. Pred nas komuniste koji smo u sastavu jedinstvene Komunističke partije Jugoslavije, a čije je narode snašla ista sudbina, postavlja se pitanje da li ćemo se danas razjediniti i rasparčati svoje snage kad treba da se borimo protiv zajedničkog neprijatelja, imperijalističkih okupatora. Ne, nećemo se razjediniti, nego ćemo se danas jače nego ikad zbiti u jedinstvene redove oko našeg Centralnog komiteta KPJ, okupiti oko sebe sve narode Jugoslavije ti zajednici s ostalim pregaženim i okupiranim narodima Balkana i čitave Evrope, a na čelu sa Sovjetskim Savezom povesti odlučnu i nepomirljivu borbu za istjerivanje imperijalističkih okupatora iz naših porobljenih i okupiranih zemalja i rušenje svojih domaćih tlačitelja i eksploatatora. . .¹

Srp i čekić, jun 1941, br. 3—4—5

CK KPJ za Makedoniju o isključenju iz Partije Metodija Šatorova
24. jula 1941.

Postupak starog „Bugarina” (Metodija Šatorova Šarla), koji je bio odgovoran pred CK KPJ za rad u Makedoniji, pokazao se ne samo antipartijski već i kontrarevolucionaran.²

1) On je sabotirao izdavanje proglasa CK KPJ i zauzeo nacional-šovinistički stav.
2) On je prekinuo sve veze sa CK KPJ poslije okupacije i nije se odazvao na poziv da dođe sa izvještajem OK-u. Ne samo to, on nije smatrao za potrebno ni da obrazloži taj svoj prekid.
3) On je zauzeo neprijateljski stav prema drugovima (Srbima, zauzeo je stav koji se ničim ne razlikuje od stava makedonske reakcionarne buržoazije.
4) On je zanemario svoju partijsku aktivnost sada kada je dužnost Partije da razvije sve svoje snage u borbi protiv okupatora, a za pomoć SSSR-u.
5) On je ignorisao sva partijska pravila u pogledu unutrašnjih partijskih odnosa i discipline. Prema tome, CK KPJ sav taj njegov postupak smatra antipartijskim i kontrarevolucionarnim i zbog toga ga skida sa njegove dužnosti člana PK za Makedoniju i isključuje iz Partije.

J. B. Tito

 

---

1.  KPJ se založila za integritet svoje organizacije, a u svojim proglasima obraćala se svim narodima Jugoslavije. Zbog naziva „Jugoslavija” (KPJ) Metodije Šatorov (Šarlo) napadao je KPJ kao „anglofilsku”. Deo komunista, Albanaca, koji su na Kosovo i Metohiju došli iz emigracije (Albanije), takođe su tražili da se izbaci „Jugoslavija” iz naziva KPJ. Članovi Mađarske komunističke partije su kasnije napadali oslobodilačku borbu naroda Jugoslavije kao „šovinizam”. Zahtevali su da se partijska organizacija KPJ u delovima Jugoslavije koje su okupirali Mađari priključi mađarskoj partiji, čime su praktično — kao i probugarski elementi u PK KPJ za Makedoniju sa Šatorovom na čelu — posredno priznavali aneksionističku politiku svojih buržoazija. J. B. Tito je otklonio ovu dilemu u KP Hrvatske neposredno posle stvaranja NDH. Suština Titove ocene se sastoji u shvatanju da nema razjedinjavanja već „zbijanja” oko CK KPJ u zajednici sa ostalim potlačenim narodima. Iako neki narodi (zbog iluzija o nacionalnom oslobođenju 1941. Hrvata i Makedonaca) i nacionalne manjine (narodnosti) nisu 1941. imali motivaciju da brane Jugoslaviju, KPJ nije priznavala njenu okupaciju i deobu. Borba za celinu Jugoslavije ravnopravnih naroda bila je osnovni strateški koncept KPJ 1941. godine, iako se osnova nacionaloslobodilačke borbe nesumnjivo sužavala u onim krajevima Jugoslavije gde su nadvladavale iluzije o nacionalnom oslobođenju kao rezultatu okupacije.  ↩

2.  Sekretar PK KPJ za Makedoniju Metodije Šatorov, čiji su šovinistički stavovi protiv srpskih kolonista u Makedoniji kritikovani još na Petoj zemaljskoj konferenciji, oktobra 1940, prekinuo je veze sa CK KPJ i priključio makedonsku partijsku organizaciju Bugarskoj radničkoj partiji. Promenio je i naziv KPJ u „Rabotnička partija na Makedonija”. Iza njegove aktivnosti je nesumnjivo stajala BRP. Šatorov nije boravio u Zagrebu prilikom majskih konsultacija KPJ. On nije sledio direktive KPJ o pripremama za oružanu borbu protiv okupatora. Njegovom držanju pomogla je strategija BRP da ne postoje uslovi za masovni oružani ustanak, samim tim što bugarska država nije propala kao jugoslovenska, te rašireno shvatanje da su Makedonci dočekali njen slom kao nacionalno oslobođenje. Prilikom napada Nemačke na SSSR Pokrajinski komitet Rabotničke partije za Makedoniju je izdao proglas koji ne govori o oslobodilačkoj borbi Makedonaca, već poziva na solidarnost makedonskog naroda sa borbom naroda SSSR-a i iščekivanje Crvene armije koja će doprineti stvaranju sovjetske Makedonije. Tito (Valter) je 4. septembra 1941. uputio pismo I-K KI u kome stoje sledeće optužbe na račun rada Metodija Šatorova Šarla: „Makedonski PK otkazao održavanje veze s nama i povezao se s KP Bugarske odmah u početku okupacije Makedonije. Šarlo nije hteo doći na trokratni poziv CK u Beograd na sednicu da se pretrese pitanje Makedonije. Odbio je da razdeli proglas CK KPJ s pozivom na akcije, dao direktivu da se preda sve oružje vlastima i zauzeo stav za sovjetsku Makedoniju i čekanje Crvene vojske. Prema srpskim drugovima u Makedoniji zauzeo je neprijateljski stav. Šarlo vodi harangu kod članstva protiv vodstva KPJ i sekretara, nazivajući ga anglofilskim, zbog toga što je u Proglasu kazao da je Jugoslavija porobljena.” U Pismu CK KPJ članovima KP u Makedoniji, Beograd, 6. septembra 1941. stoji da Makedonija miruje dok se u celoj zemlji vode žestoke borbe; da je Šatorov uništio proglas CK KPJ i uzeo kurs za stvaranje sovjetske Makedonije, čime je učinio „grubu političku grešku”, umesto da organizuje sve rodoljubive snage protiv fašističkih osvajača. Izdao je direktivu da se oružje preda neprijatelju, a narod da ostane goloruk. Bez znanja CK KPJ otišao je u Sofiju i tamo izdejstvovao „tobožnje pripajanje Bugarskoj partiji.” Nije organizovao partizanske odrede, već svesno sabotirao akcije i hteo „bekstvom” u Sofiju da se izvuče ispod kontrole CK KPJ. „Ti ljudi čekaju dolazak Crvene armije, gledaju mirno kako ginu i krvare divni sovjetski ljudi.” Iz svih tih razloga Šatorov je isključen iz Partije i celo rukovodstvo „skinuto” o čemu je obaveštena KI i „bratska Bugarska partija”. U pismu se isticalo da staro rukovodstvo nema više nikakvih prava. Poverenik CK KPJ je imao punomoćje da organizuje operativno rukovodstvo, od koga treba primati direktive, „dok ne dođe odluka KI preko nas o vašem pitanju”. U pismu CK KPJ CK Partiji Bugarske od 6. septembra 1941. pripajanje makedonske organizacije ocenjeno je kao „sasvim nepravilno, jer je o tom pipanju trebalo sa nama razgovarati i zajednički tu stvar urediti… Zar fašistička osvajanja mogu biti povod za proširenje jedne bratske komunističke partije, a ne potreba stvarne, uspješne organizacije narodne borbe, dobre veze i kontinuiteta u radu?” Bugarsko rukovodstvo je upozoravano na dužnost najjačih akcija i dizanja ustanka, jer je reč o direktivi Kominterne i dužnosti bugarskog rukovodstva prema sovjetskom narodu, kao i prema bugarskom narodu.  ↩