Nestanak Afro-Argentinaca

Nestanak Afro-Argentinaca

Afrikanci i njihovi potomci stigli su u Argentinu tokom španske kolonizacije u 16. veku, kada je više od 200.000 porobljenih ljudi prebačeno preko luka Buenos Ajresa, najčešće iz zapadne i centralne Afrike, a posebno iz Angole.

Do kraja 18. veka, Afro-Argentinci su činili značajan deo stanovništva, čak 37%. Većina njih radila je u kućnim uslugama, poljoprivredi i zanatima, dok su ritmovi koje su doneli oblikovali argentinsku kulturu, stvarajući temelje za nastanak tanga i kandombe.

U borbi za nezavisnost od Španije (1810–1818), Afro-Argentinci su igrali ključnu ulogu. Porobljeni Afrikanci, naoružani tokom britanskih invazija 1806–1807, borili su se u milicijama poput Bataljona de Pardos i Morenos, a njihov doprinos bio je ključan za ostvarivanje važnih pobeda.

Ličnosti poput Marije Remedios del Valje, koja se borila kao gerilac u Armiji Severa, posthumno su priznate za herojizam.

Zakon o slobodi materice iz 1813. godine oslobodio je decu porobljenih majki, čime je napravljen važan iskorak ka emancipaciji, iako je ropstvo u Argentini zvanično ukinuto tek 1853. godine.

Njihov broj se naglo smanjio nakon sticanja nezavisnosti zbog više faktora. Visoke žrtve u ratovima, uključujući Paragvajski rat (1865–1870), koji je nesrazmerno pogodio crnce, jer su se uglavnom borili na frontu.

Epidemije poput žute groznice i visoka smrtnost odojčadi dodatno su pogoršale demografski pad.

Masovna evropska imigracija od 1850. godine, koja je bila deo šire državne politike „bele nacije“, predvođene vođama poput Dominga Sarmijenta, ubrzala je proces asimilacije, dok su Afro-Argentinci postajali gotovo nevidljivi u društvenom i kulturnom životu.

Strukturni rasizam, duboko ukorenjen u argentinskoj istoriji, izbrisao je njihov identitet iz popisa i narativa, čime je postojanje afričkih korena postalo predmet poricanja.

Danas, prema popisu iz 2010. godine, samo 0,37% stanovništva izjašnjava se kao Afro-Argentinci, iako genetske studije pokazuju da čak 4–9% Argentinaca ima afričko poreklo.

Iako je broj Afro-Argentinaca drastično opao, njihove zajednice i dalje opstaju, naročito u naseljima Buenos Ajresa, kao što je San Telmo, gde se održava svesnost o njihovom kulturnom nasleđu. Nedavni napori da se afrički doprinos argentinskoj kulturi prizna i ponovo oživi postavljaju temelje za povratak izgubljenog identiteta.

Izvor: Wayne Chen