Četničko-ustaška saradnja

Domobranski major Emil Rataj, ustaški logornik Konstantin Urumović, četnički vojvoda Uroš Drenović i ustaški kotarski predstojnik Marko Jungić, u Mrkonjić Gradu 1942.

Najneverovatnija i začuđujuća delatnost u okviru saradnje četnika sa okupatorima i kvislinzima, odigravala se u domenu četničko-ustaških odnosa. To je najbolnija strana četničkog kolaboracionizma. Četnička propaganda je tvrdila kako se Mihailovićeve formacije na teritoriji NDH, tobože, bore protiv ustaša radi spasavanja Srba i srpstva od ustaških genocidnih postupaka prema srpskom narodu. Praksa i stvarnost su, međutim, bile drugačije. Saradnja četnika odvijala se ne samo sa ustašama i drugim vojnim ili poluvojnim formacijama NDH, već i sa vlastima te marionetske tvorevine, u svim svojim aspektima.

Kontakt između Mihailovićevog predstavnika Dobrosava Jevđevića, italijanskog konfidenta, sa Pavelićevim izaslanikom logornikom Poljakom, održan je u Splitu, 30 decembra 1941. Razgovaralo se o opštim sukobima i odnosima Srba i Hrvata. Takođe je bilo reci o favorizovanju jednih ili drugih od strane Italijana. Poljak je pozvao Jevđevića da dođe u Zagreb radi razgovora sa Pavelićem. Jevđević je to prihvatio, rekavši: “Do viđenja, dakle, u Zagrebu i pozdravite mi ministra dr Artukovića'”.

U Bosni i Lici, kao i u nekim drugim krajevima, izvršeni su u prvoj polovini 1942. od strane pročetničkih pristalica, mnogi pučevi u partizanskim odredima. U tome su značajnu ulogu igrale italijanska, nemačka i ustaška obaveštajna služba. Povod za prelazak iz partizanske na četničku stranu, najčešće se među samim četnicima objašnjavao tako što se govorilo da su u partizanske jedinice počeli da se “uvlače” Hrvati i muslimani, koje su, bez razlike, optuživali za masakre nad Srbima. Sa tim “dželatima” nisu mogli biti u istom stroju. Otvoren sukob u redovima srpskuh ustanika, zbog pučista i “odmetnika” od partizanskih odreda, rezultirao je podelom na dosledne antifašiste i one koji će naći izgovor za saradnju sa naci-fašistima.

Budući da su se vođe vojno-četničkih odreda osećali nedovoljno snažnim da osiguraju svoj opstanak, našli su oslonac u sporazumevanju sa ustašama. Četnički komandanti su rešenost na izdaju svojih saboraca i orjentaciju na zbližavanje sa okupatorima i Pavelićevim režimom, objašnjavali kao da žele “da na taj način zaštite narod od daljeg klanja i uništavanja narodne imovine pljačkom i paljevinom”. Tako se u praksi četničko spasavanje Srba od ustaša, svelo na saradnju četnika sa ustašama u borbama protiv samih Srba, to jest antifašističkih boraca u partizanskim redovima. Ubrzo su uspostavljeni čvršći kontakti sa predstavnicima vlasti NDH, a posle toga usledili su sporazumi između četnika i ustaških predstavnika.

Jedan od prvih koji je potpisao sporazum sa predstavnicima NDH o priznavanju ustrojstva te tvorevine bio je Uroš Drenović. On je to uradio 27. aprila 1942. u Mrkonjić Gradu (oni vele u Varcer Vakufu). S pravne tačke gledišta, ugovor je veoma stručno sastavljen, precizan i obavezujući. Naglašena je odredba kojom je regulisano da će četnici zajedno sa oružanim formacijama NDH “zaštićavati srpska sela’ od napada “komunista odnosno tzv. partizana”. Zanimljiva je Drenovićeva izjava, kojom iskazuje spremnost da će se, nakon što zajedno likvidiraju partizanske snage, sa svojim ljudstvom staviti na raspolaganje ustaško-domobranskoj komandi. Sadržaj ovoga ugovora po mnogo čemu odražava bit sadržaja ostalih ugovora koje su drugi četnički komandanti sklopili sa predstavnicima NDH na teritoriji Bosne.

Ubrzo su i ostali četnički komandanti, poput Rade Radića, Lazara Tešanovića, popa Save Božića, Cvijetina Todića i Radivoja Kerovića, sklopili pisane sporazume sa ustaškim predstavnicima. U, bezmalo, svim ugovorima stoji naglašena klauzula, da četnici “Priznaju vrhovništvo Nezavisne Države Hrvatske i kao njeni državljani izrazuju lojalnost i odanost njenom poglavaru, poglavniku i privrženost Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”. Slične sporazume o saradnji četnika sa ustašama i priznavanju NDH, potpisali su i neki četnički komandanti u Lici, kao što su major Slavko Bjelajac i kapetan Miodrag Kapetanović. Momčilo Đujić je vrlo rano uspostavio veze sa predstavnicima ustaške države. Sagovornik sa ustaške strane i organizator susreta sa Đujićem bio je veliki župan u Kninu David Sinčić. On je Đujiću dodelio veću sumu novca, pomoć u hrani i drugim ratnim potrebama. Đujić je, proširujući saradnju sa ustašama, u prvom redu u zajedničkim borbenim akcijama sa njima, stekao veliko poverenje i kod najviših vlasti
NDH.

Poglavnik Ante Pavelić nije imao nikakve rezerve niti bojazni od “osvetničkog” ispada četnika prema formacijama i vlastima NDH. Zato je 21. decembra 1944. naredio da se izađe u susret Đujiću sa njegovih 6.000 četnika kako bi se povukli ispod udara snaga NOVJ i izvukli se u Istru i Slovenačko primorje. Podstrek za saradnju sa ustašama četnički komandanti su našli u činjenici da je to bilo u sferi strateških opredeljenja Draže Mihailovića u odnosu na okupatore i njihove satelite. Vojvoda Uroš Drenović, čija saradnja sa ustašama i vlastima NDH, personifikuje četničko-endehazijske odnose, poveo se postupkom Draže Mihailovića. Objašnjavajući kako je došlo do potpisivanja sporazuma sa ustašama, Drenović je naveo: “Ja sam odmah u početku i prvi slao svoje kurire u Srbiju. Pošto su na mome sektoru bili Italijani, moja komanda mi je naredila da radim sporazumno sa fašistima, ja sam to i radio jer sam dobio takva uputstva”. Dalje, Drenović kaže: “I Draža Mihailović je 1 marta 1942. napravio sporazum sa Hrvatima i Slovencima. Taj zapisnik nije daleko od ovoga našega”.

U jednom nedatiranom dokumentu iz 1942. godine, Mihailović opravdava sporazume “četnika u Bosni i Hercegovini i Lici i Pavelićevih vlasti”. Jedino što se Mihailoviću nije dopalo, jeste to što su sporazumi bili formlni, zvanični i javni, i što ljaga za to pada na četnički vojno-politički vrh. Mihailović, međutim, nije iskazao ljutnju niti zamerke Drenoviću, pa ni onda kada su Mihailovića viši četnički funkcioneri upozoravali na preterano i, za opštu četničku stvar, štetno zajedništvo Drenovića i ustaša. Komandant četnika u zapadnoj Bosni major Vranješević, nadležni Drenovićev starešina, izvestio je 3. februara 1943. Dražu Mihailovića daje Drenović “bolesno ambiciozan”, te “se ne ustručava da zapliva u Nemačke i Hrvatske vode”, što je “dovelo do propasti njegovog odreda”. Dalje, Vranješević piše: “Slao je poklonstvenu deputaciju u ime Bosanske Krajine da izjavi lojalnost poglavniku i vladici Germogenu u Zagreb. Večito je sa Hrvatima i Nemcima u B. Luci.”

Petar Baćović je 7. februara 1943. izvestio Mihailovića da “Drenović ide zajedno sa Nemcima i Hrvatima”. Mihailović je, međutim, smatrao da je to model i način na koji četnici “spasavaju” Srbe, pa je sutradan obavestio Zaharija Ostojića da “Drenović ide zajedno sa Nemcima i ustašama i Lorković ga hvali”. Kada je Mihailović pobegao iz Srbije u Bosnu, lično je u ime Kralja Petra, unapređivao ustaške oficire, delio im odlikovanja i radio na objedinjavanju četničkoustaških borbenih aktivnosti. Obim, vreme i modalitete četničko-ustaške saradnje određivao je Mihailović, a potčinjeni su to u praksi, na terenu realizovali.

Vrhunac odnosa sa ustaškim vlastima, predstavlja svakako upućivanje Mihailovićeve delegacije u aprilu 1945. poglavniku Paveliću radi sporazumevanja o zajedničkim naporima da se zaustavi oslobođenje zemlje od strane snaga Jugoslovenske armije. U delegaciji su bili general Svetomir Đukić, major Žika Andrić, inženjer Vladimir Predavač i dr Ranko Brašić. Oni su pregovarali sa delegacijom u kojoj su bili Pavelić, Andrija Artuković, ustaški generali Ante Maškov, Đorđe Gruić i Vjekoslav Luburić, kao i pukovnik Jozo Rukavina. Da bi izrazio važnost i potrebu zajedničkih dogovora, Mihailović je poslao lična pisma: jedno za Alojzija Stepinca, a drugo naslovljeno na advokata Ranka Brašića, s čijom je sadržinom ovaj upoznao Pavelića.

*

SPORAZUM UROŠA DRENOVIĆA SA USTAŠAMA O PRIZNAVANJU VLASTI NDH

ZAPISNIK
sastavljen u kotarskom predstojništvu u Varcar Vakufu dana 27/IV. 1942. g. u svrhu smirenja i pacificiranja cielog područja, a u smislu postojećih odredaba danas su se sastali u kotarskom predstojništvu ispred hrvatskih vlasti g. Emil Rataj – bojnik, kao predstavnik domobranstva, g. Marko Jungić – kotarski predstojnik, kao predstavnik upravnih vlasti i g. Konstantin Urumović, kao predstojnik kotarskog suda, kao politički predstavnik, a sa srpske strane odnosno četničke komande “Kočić” g. Uroš Drenović, komandant četničke organizacije, i g.Tode Mitrović, kao predstavnik političkih četničkih organizacija.

Na sastanku je zaključeno slijedeće:

I.

Na obim stranama pokazana je volja i spremnost za likvidiranje uzajamnog neprijateljstva.

II.

Zajedničkim saradnjama ima se odmah nakon ovoga sastanka poraditi na pomoći svih stanovnika kako u gradu tako i u selu. Time se podrazumjeva uzajamni saobraćaj i zamjena svih dobara, a u tu svrhu omogućiti nesmetani dolazak i odlazak seljaka bez razlike u grad. Državne vlasti će svojim autoritetom kao i materijalom pomoći obnavljanje porušenih ili popaljenih domova.

III.

Hrvatske oružane snage će svojom snagom zaštićivati srpska sela u zajednici sa četnicima od napada komunista odnosno t.zv. “partizana”.

IV.

Ima se odmah ustanoviti i imenovati općinski povjerenik za sela Podbrdo, Podrašnica, Medna, Baraći i Gerzovo, koji će sarađivati sa kotarskom oblasti.

V.

Hrvatske oružane snage zajedno sa četnicima u gradu kao i na terenu suzbijati će i uništavati komunističke bande.

VI.

Obitelji čiji su hranioci u zarobljeništvu, a koji ne pripadaju komunističkoj partiji dobivati će odmah podporu u smislu postojećih odredaba i to za ženu 16 Kn, a za djete Po 10 kn dnevno.

VII.

Isto tako sve udovice koje su stradale prilikom akcija oko suzbijanja pobuna a čiji hranilac nije bio komunista, dobit će odmah podporu od strane države.

VIII.

Svim stanovnicima pravoslavne vjeroispovjesti garantuje se apsolutno slobodno ispovjedanje svoje vjere, slavljenje svojih vjerskih praznika i slave, kao i jednakost pred zakonima. U tu svrhu svećenici pravoslavne vjere mogu slobodno vršiti svoju dužnost. Državne i vojne vlasti materijalno će pomoći oko popravljanja porušenih crkava.

IX.

Zbornik XIV, 1, str. 215-218

Sve akcije oko uništenja komunističkih bandi vršit će sporazumno zapovjednik hrvatskih oružanih snaga i zapovjednik četničkih organizacija. Pročitali smo i saglasni smo:

Komandant četničkih organizacija: “Kočić” – Drenović v.r.
Predstavnik političkih organ. T. Mitrović v.r.

Zapovjednik bojnik: Emil Rataj v.r.
Predstojnik kot. suda: Konstantin Urumović v.r.
Kotarski predstojnik: Marko Jungić

M.P.
Velika župa Pliva i Rama
Jajce

Za točnost prepisa:
Pročelnik operativnog odjela glavnostožerni pukovnik M.P. Dragojlov [Fedor]
Zbornik XIV, 1, str. 215-218

*

SPORAZUM OZRENSKOG, TREBAVSKOG ODREDA “KRALJ PETAR II” O PRIZNAVANJU NDH

ZAPISNIK
Sastavljen dana 28 svibnja 1942 u s. Lipcu između predstavnika državne vlasti Nezavisne Države Hrvatske: Velikog Župana pri predsjedništvu Vlade Dr Milana Badovinca, pješačkog pukovnika Bogdana Majeiića zapovjednika IV. pješačke divizije i ustaškog podpukovnika Ivana Šojate s jedne strane i zapovjednika Ozrenskog četničkog odreda Cvjetina Todića, načelnika štaba Cvjetina Đurića i Branka Stakića, te predstavnika Trebavskog četničkog odreda zapovjednika Save Božića (svećenika), Petra Arnautovića načelnika štaba i Đoke Miloševića kao i opunomoćenika četničkog odreda Kralja Petra II. svećenika Save Božića, Petra Arnautovića i Đoke Miloševića s druge strane.

Na sastanku zaključeno je slijedeće:

I.

Pripadnici Ozrenskih četničkih postrojbi sa područja koje je ograničeno sa zapada: r. Bosnom od utoka r. Spreče, do utoka r. Krivajc; sa sjevera: r. Sprečom do granice općine Puračić; sa juga: r.Krivajom od utoka u r. Bosnu do s. Podvolujak i zatim uključivo sela. Trriići, Podstoga, Hadžići, Miljevići, Cvijanovići, Bare do r.Krivaje; sa istoka: uključivo s. Vukovina, Pribitković, Lozna, Orahovica, Musi. Milino Selo, Sižje do r. Spreče; Pripadnici Trebavskih četničkih postrojbi sa područja koje je ograničeno sa zapada: r.Bosnom od utoka r.Spreče do r.Tarevci; sa sjevera: isključivo s. Tarevci, a uključivo sela: Simići, Skugrić, Gornji Skugrić, Skugrić Donji, Krečane; sa istoka: uključivo sela: Rajska, Srbska Zelinja, Skipovac, Lukavica; sa juga: uključivo sela: Kostajnica, Stanić Rijeka i Lukavica. Pripadnici četničkog odreda Kralja Petra II. sa područja koje gornji opunomoćenici ne mogu sada ograničiti (ovo će naknadno učiniti zapovjednik tog odreda); Priznaju vrhovništvo Nezavisne Države Hrvatske i kao njeni državljani izrazuju lojalnost i odanost njenom poglavaru, poglavniku i privrženost Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

II.

Predstavnici gore pomenutih četničkih postrojbi sa svim svojim postrojbama prekidaju današnjim danom sva neprijateljstva prema vojnim i građanskim vlastima Nezavisne Države Hrvatske.

III.

Na gore opisanom području Hrvatskog državnog vrhovništva Hrvatska državna vlast uspostavlja svoju redovitu vlast i upravu, a četničke postrojbe sa svojim predstavnicima obvezuju se u svakom pravcu pomagati državne vlasti Nezavisne Države Hrvatske u sređivanju općih prilika na ovom dielu Hrvatskog Državnog područja, te im u tu svrhu pružiti svaku pomoć.

IV.

Obje ugovarajuće strane sporazumne su:
1. – Da za vrieme trajanja iznimnog stanja samoupravnu vlast na opisanom području vrše zapovjednici četničkih odreda, odnosno po njima imenovane općinske vlasti, pod kontrolom vlasti Nezavisne Države Hrvatske.
2. – Da dok postoji opasnost od partizanskih oružanih bandi četničke postojbe surađuju dobrovoljno sa Hrvatskom oružanom snagom na suzbijanju i uništavanju partizana i da u tu svrhu zadrže oružje pod kontrolom Hrvatskih vojnih vlasti.
3. – Zapovjednici četničkih postrojbi obvezuju se u što kraćem roku, a najdalje za mjesec dana dostaviti zapovjedniku 4. pješačke divizije u Doboju iskaz svojih postrojbi sa podacima navedenim u dva obrasca u prigibu (ljudstva i naoružanja).
4. – Svaki onaj koji se zatekne sa oružjem, a nije naveden u iskazima smatrati će se za obje strane kao odmetnik.
5. – Kada prestane potreba za držanje oružja kod četničkih postrojbi ove će ga predati Hrvatskim državnim vlastima uz nagradu koje će se odrediti.
6. – Streljivo u koliko to situacija bude zahtjevala izdavat će Hrvatske državne vlasti četničkim postrojbama.
7. – Četnici, koji budu ranjeni u borbi sa partizanima mogu se liječiti u bolnicama i ambulantama kao i ostali pripadnici oružane snage Nezavisne Države Hrvatske.
8. – Pripadnicima četničkih postrojbi priznaće se nagrada i odlikovanje u koliko se istaknu u borbi protiv partizana.
9. – Da se udovicama i siročadi čiji bi hranioci pali u borbi protiv partizana dodjeli podpora od strane države u smislu postojećih zakonskih propisa koji vriede za sve državljane Nezavisne Države Hrvatske.
10. – Žitelji pomenutih područja u pogledu prehrane uživaju ista prava kao i ostali državljani.
11. – Obiteljima čiji su hranioci u Njemačkom zarobljeništvu, a ne pripadaju partizanima isplaćuju podporu u smislu postojećih zakonskih propisa; da se izplaćuju mirovine i rente radničkog osiguranja svima onima, koji na to imaju zakonsko pravo, a lojalni su građani.
12. – Žiteljstvu navedenih područja u koliko budu imali preporuku od četničkih zapovjednika dozvoli zaposlenje na državnim i drugim javnim radovima.
13. – Da se po mogućnosti vrate ljudi koji su odvedeni u logore, a po preporuci i iskazu zapovjednika. Dok se ne vrate, da se izda potpora njihovim porodicama, ako su siromašnog stanja, kao obiteljima onih, čiji se hranioci nalaze u Njemačkom zarobljeništvu.
14. – Da se svima izbjeglicama dozvoli nesmetan povratak svojim kućama, a u koliko su stradali, da im se dodjeli pomoć, kao i svima ostalim postradalim državljanima Nezavisne Države Hrvatske.
15. – Da se dozvoli kretanje i izmjena dobara, kao i ostalim građanima Nezavisne Države Hrvaske u smislu postojećih propisa.
16. – Da se po mogućnosti omogući izmjena postojećih jugoslovenskih novčanica sa ovih četničkih područja, a po izkazu koje će predložiti četnički zapovjednici.

V.

Četničke postrojbe sudjelovat će dobrovoljno u suzbijanju i uništavanju kornunističko-boljševičkih bandi zajedno sa ostalom oružanom snagom Nezavisne Države Hrvatske, pod općom zapoviedi zapovjednika ove oružane snage, pri čemu će zapovjednici četničkih postrojbi zapoviedati svojim postrojbama. Četničke postrojbe mogu izvoditi samostalne potrebne akcije protiv partizana, no o ovome će na vrieme izvjestiti zapovjednika Hrvatske oružane snage

VI.

Obe stranke se obvezuju da će sve tačke ovog ugovora točno ispunjavati i da će sa svoje strane učiniti sve da svi organi kako jednih tako i drugih uglavnika ovog sporazuma se pridržavaju.

VII.

Gornje odredbe ovog ugovora stupaju odmah na snagu.

Lipac, dana 28. svibnja 1942.

Za Ozrenički četnički odred:
Zapovjednik, Cvijetin Todić, v.r.
Načelnik štaba Cvijetin Đurić v.r.
Savjetnik štaba: Branko Stakić v.r.

Za Trebavski četnički odred:
Zapovjednik Savo Božić v.r.
Načelmik štaba Petar Arnautović v.r.
Savjetnik štaba Đoko Milošević v.r.

Veliki župan pri predsedništvu vlade Dr. Milan Badovinac, v.r.
Zapovjednik 4. pešadijske divizije pukovnik Bogdan Majetić v.r.
Ustaški podpukovnik Ivan Soj at v.r.
Načelnik štaba

Opunomoćenici četničkog odreda Kralja Petra II.
Delegati trebavskog odreda :
Sava Božić v.r.
Petar Arnautović v.r.
Đoka Milošević v.r.

Za tačnost prepisa jamči: Glavar stožera 4. Divizije, Gist, bojnik
27IV.

M.P.
Zbornik XIV, 1, str. 276-280.

*

SPORAZUM ČETNIKA I USTAŠKIH VLASTI U GOSPIĆU

ZAPISNIK
dana 6. ožujka 1943 sastali su se u zgradi velike župe u Gospiću opunomoćenici vlasti i to gg. ustaški pukovnik Vjekoslav Servatzy, oružnički pukovnik Dragutin Mašek, veliki župan Ferdo Stilinović, župe Lika i Gacka koji se iskazuju punomoćnici izdanoj od ministarstva unutrašnjih poslova dana 2. ožujka 1943 V.T. broj 16141/43 s predstavnicima naoružane skupine pravoslavnog pučanstva i to: gg. Prič. kapetanom Jovom Dabović, prič. kapet. Miodrag Kapetanović Nikola Omčikus odvjetnik Vladimir Teslić, Stojan Vlaisavljević, Branko Uzelac, Jovo Vuletić, koja je skupina – po njihovoj izjavi – iz vlastite pobude organizirana u oružanu jedinicu pod imenom “Medački četnički odred”, sa svrhom da surađuju sa Hrvatskim i savezničkim oružanim snagama radi zaštite niže opisanog područja to jest sela i naselja od partizana i drugih odmetnika i to: sela Medak, Raduč, Počitelj, Čitluk, Divoselo, Mogorić, Vrebac, Gornja i Donja Ploča, Kik i Gospić, koji predstavljaju preko 200 oboružanih boraca, čija će imena predati u roku od 10 dana zapovjedništvu 2. oružničke pukovnije u Gospiću. Svrha sastanka je davanje odnosno dobivanje dozvole za obstojnost i daljni rad gore spomenute skupine oboružanog Pravoslavnog pučanstva.

Tim povodom daje se i prima na znanje sliedeće:

1. – Vođa naoružanog odreda zvanog “Medački četnički odred”, svi njegovi zapovjednici i oboružani pripadnici tog odreda u ime svoje i u ime cielokupnog pravoslavnog pučanstva, koje stanuje na području toga odreda izjavljuju, da priznaju vrhovništvo (suverenitet) NDH i Poglavnika, koji je nosioc tog vrhovništva, za svog. Priznaju također sve zakone, naredbe, odredbe i u obće zakonske propise NDH, a obavezuju se poštovati i njima se pokoravati kao i svi drugi državljani. Nadalje izjavljuju da žele, da im se dozvoli da oružje, koje već poseduju, mogu zadržati u svrhu, da brane svoja sela i naselja od pljačkaških partizanskih bandi odmetnika a izjavljuju se spremnim dobrovoljno sudjelovati sa hrvatskim i njemačkim odnosno talijanskim oružanim snagama na suzbijanju i uništavanju partizansko odmetničkih bandi i to pod vrhovnim zapovjedničtvom hrvatskih odnosno njemačkih ili talijanskih vojnih zapovjednika.

Opunomoćenici ministarstva unutrašnjih poslova primajući do znanja gornju izjavu, odobravaju “Medačkom četničkom odredu”, da može zadržati oružje, koje već posjeduje, a u svrhu oružane zaštite sela i naselja i zajedničke borbe protiv partizana i drugih odmetnika, tih najzakletijih neprijatelja vjere, obitelji, morala i svake uljudbe pod uvjetima, koji se niže ustanovljuju:

I. – Oboružani pripadnici Medačkog četničkog odreda mogu slobodno imati oružje i isto nositi na području gore spomenutom. Na tom području slobodno će se kretati u vršenju svoje službe sve hrvatske i savezničke vojne jedinice kao i pojedini pripadnici tih jedinica, a vođa odreda obavezuje se ispred cielog odreda, da ih ne samo neće ometati, nego naprotiv, da će ih u radu podpomagati. Isto tako na tom području nesmetano će vršiti svoju službu i sve građanske vlasti, koje će u tom djelovanju pripadnici odreda svesrdno pomagati. Na tom spomenutom području moći će se nesmetano kretati i svi ostali pripadnici NDH u svojim službenim ili posebničkim poslovima, ako se mogu izkazati valjanim izpravama za slobodnu kretnju. Oboružani pripadnici odreda mogu nositi oružje na gore opisanom području, kada su na dužnosti vojnoj. Kada idu u gradove i tržišta po privatnom poslu, ne smiju nositi oružje, nego isto moraju ostaviti u zapovjedničtvu svoje jedinice ili najbližoj straži i bez oružja ulaziti u gradove i tržišta. Jedino vode odreda mogu ostati naoružani samokresom, koji će nositi o pojasu na propisani način.

II. – Vođa odreda će u roku od 10 dana od danas, kako je to predviđeno u uvodu ovog zapisnika, dati točan popis oružja i oboružanih ljudi Medačkog četničkog odreda, u kom će popisu biti slijedeće rubrike:

a. – ime i prezime i očevo ime borca,
b. – odakle je (selo, obćina, kotar),
c. – čime je oboružan,
d. – oženjen – neoženjen (broj članova obitelji),
e. – koju službu vrši u odredu,
f. – opis oružja i broj puške,
g. – po mogućnosti i osobnu sliku.

Kada gore navedeni zapovjednik primi ovaj popis izradit će posebne iskaznice (legitimacije) za svakog pripadnika odreda, koje će sam podpisati i koje će dati vođi odreda da razdieli svojim ljudima. Od tog momenta svaka osoba, koja se nađe bez iskaznice na području gore opisanom, smatrati će se odmetnikom. Takove osobe dužni su pripadnici odreda uhvatiti i predati hrvatskim vojnim vlastima. Ako nekoga bez propusnica – iskaznice uhvate, a ne nalazi se u predatom popisu, ne može se nakon uhićenja primiti naknadna obaviest, da i taj spada u odred, ali da je možda pogrešno ispao iz popisa. Isto tako će pripadnici odreda lišiti slobode svaku osobu, koja se ne može iskazati propusnicom izkaznicom državnih vlasti i takovu osobu predati najbližoj državnoj vlasti.

III. – U četnički odred se ne smiju primati mladići ispod 18 godina.

IV. – Svakom pripadniku odreda, koji bude ranjen u borbi protiv partizana i drugih odmetnika, pripada ozljednina kao i svakom drugom pripadniku hrvatskih oružanih snaga. Obitelji onoga borca iz odreda, koji u tim borbama pogine, pripada invalidnina po postojećim državnim propisima. Odred će primati i streljivo od hrvatskih odnosno savezničkih vojnih vlasti prema potrebi i prema nahođenju tih vlasti temeljem propisanih zahtjevnica. Novčana nagrada borcima kao i ostala obskrba pripada, kada odred kao cjelina sudjeluje podhvatima protiv partizana ili drugih odmetnika. Visina te nagrade jest – ista kao i ostalim pripadnicima Hrvatskih oružanih snaga. Inače, kada se pripadnici odreda nalaze kod svojih kuća u svojim selima, neće primati obskrbu i novčanu nagradu. U svrhu odmjere novčane nagrade pojedinim zapovjednicima odreda, činove tih zapovjednika po priedlogu vođe odredit će ministarstvo oružanih snaga, uzimajući u partizana i odmetnika.

V. – Dozvoljava se da naoružani pripadnici odreda kao spoljni znak nose na kapi kićanku. Pripadnik odreda, koji bude ranjen u borbi liečit će se u državnim bolnicama na državni trošak. Za cielo vrieme primati će propisanu vojničku plaću i istu obskrbu, kao da je u borbi sve dok se ne rieši pitanje ozljednine, od kojeg će časa primati ozljedninu. Pripadniku odreda, koji pogine u borbi protiv partizana, pripada pravo da bude pokopan na državni trošak i uz vojničke počasti predviđene propisnikom ministarstva oružanih snaga, s time da će počastni vod na prvom mjestu biti obrazovan iz oružanih pripadnika odreda, a tek, ako je to nemoguće iz posadnog mjesta.

VI. – Posebni izaslanici Hrvatskih odnosno savezničkih vojnih snaga povremeno će izvršiti pregled oboružanih pripadnika odreda, u koju će svrhu imati pismeno naređenje od nadležnih vojnih zapovjedništava. Za vrieme ovih pregleda izaslanike će izvjestiti o stanju i potrebama odreda vođa odreda i pojedini zapovjednici.

VII. – Stegovnu vlast u četničkom odredu vrši vođa odreda nad svim oboružanim pripadnicima odreda posve samostalno. Od toga se izuzimaju oni oboružani pripadnici odreda, koji budu u sklopu oružnika vršili pomoćnu oružničku službu.

VIII. – Omogućavanje nadzora između četničkog odreda i četničke komande u Otočcu ostaje i dalje kao i do sada, a ovo će se vršiti obilaženjem oficira iz komande radi održavanja stege i davanja uputa za rad. Dotični pregledavajući častnik ima se prije nastupa na područje četničkog odreda prijaviti zapovjedništvu 2. oružničke pukovnije u Gospiću. U odredu se neće zadržavati niti primati osobe, koje po rođenju nisu državljani NDH, kao ni one osobe, koje se dosadanjim svojim radom i držanjem pokazale kao nepomirljivi neprijateljem NDH, a ove osobe ako bi se nalazile u odredu, vođe će razoružati i odpustiti iz odreda, a isto tako i one pripadnike odreda, koji budu pjevali pogrdne pjesme protiv predstavnika državnih vlasti i države kao takove, davali izjave i činili čine na štetu NDH. i uobće protiv probitaka Države. Odred neće održavati nikakovu vezu niti primati bilo kakove naloge od vojničkih ili političkih organizacija u inozemstvu.

IX. – Četnički odred i dalje zadržaje kontrolu nad stanovništvom iz razloga zaštite stanovništva, a pogotovo obzirom na partizansku akciju, koja se mora intenzivno kontrolirati.

X. – Za osiguranje pozadine na području odreda osnovati će se na mjestima, gdje se pokaže potreba, oružničke postaje, raznih jačina. Službu u ovim postajama obavljati će redovni državni oružnici sa potrebnim brojem oboružanih pripadnika odreda, a po propisima uredbe o oružništvu NDH Zapovjednik postaje je najstariji oružnik. Pripadnicima oružnog odreda, koji budu vršili službu uz oružnike, izdat će se posebni dekreti za tu svrhu. Njima, dokle god budu služili uz oružnike, pripada ista plaća i obskrba kao i ostalim oružnicima, a po potrebi i na njihovu molbu mogu biti primljeni u redovne oružnike NDH. Naravno, da i oni kao i ostali oružnici spadaju pod stegovnu odgovornost uredbe o oružništvu NDH. Pripadnike oboružanog odreda za službu u oruzništvo birat će državne vlasti po priedlogu vođe i to prvenstveno one, koji su prije služili u oružništvu.

XI. – Za vršenje obćinskih poslova u gore opisanom području i to u sjedištima gdje su postojale obćine imenovat će nadležna oblast povjerenika na prijedlog vođe reda i to od dvojice kandidata, koje pučanstvo toga kraja izabere, a vođa odreda ih Predloži. Povjerenik obćine ima sva prava i dužnosti kao i ostali obćinski načelnici, a obćinski bilježnici i blagajnici primat će plaću od Države kao i u ostalim obćinama. Obćinske poreze i namete povjerenik će upotrebljavati izključivo za potrebe obćine. Odred nema prava postavljati stanovnicima područja, na kome djeluje, kakvih nameta bilo u novcu ili naturi, a svako oduzimanje imovine od pučanstva smatraće se nelojalnošću i može imati posljedicu oduzimanja dozvole za rad i djelovanje odreda. Dozvoljeno je međutim odredu da od pučanstva prima možebitne darove i dobrovoljne doprinose, ali samo uz pristanak obćinara.

XII. – Stanovnici gore opisanog područja dolazit će nesmetano u trgovišća radi izmjene dobara. Svako ometanje pučanstva bilo sa kojeg područja države, koje dolazi na gore određeno područje kao i stanovništva sa gore opisanog područja da dolazi u ostale krajeve i svrhu izmjene dobara, najstrožije će se kazniti, a ako to budu činili pripadnici odreda bit će pojedinci pozvani na odgovornost, a po potrebi i cieli odred proglasiti nelojalnim odnosno odmetničkim i postupat će se kako je to predviđeno. Svi stanovnici na gore opisanom području bez obzira na vjeru kao ravnopravni državljani NDH dobivat će pripadajuće količine živežnih namirnica (hrane, soli, petroleuma i t.d.) i podpore od državnih vlasti. U tu svrhu svaki će se stanovnik prijaviti kod povjerenika obćine, koji će mu potvrditi, da je zaista sa toga područja, da nije podpomagao partizane i druge odmetnike, te da mu se može izdati redovna potrošačka iskaznica. S tom legitimacijom odnosno potvrdom isti će se prijaviti svojoj nadležnoj kotarskoj oblasti gdje će dobiti potrošačke izkaznicu i legitimaciju za slobodno kretanje. Svaki imaoc takve legitimacije biti će pošteđen za vrieme vojnih operacija i zaštićen od vojnih i građanskih vlasti. Za svaku osobu, kojoj se na gornji način izda legitimacija, jamče zajednički i nerazdeljivo vođa odreda i povjerenik obćine.

XIV. – Svako kažnjivo djelo učinjeno na području odreda kaznit će se po postojećim zakonima, ako ovakovo kažnjivo djelo na štetu tamošnjeg pučanstva izvrši pripadnik odreda. Zapovjedničtvo odreda je dužno dotičnog razoružati i predati najbližim vojnim vlastima na progon; ako takovo djelo izvrši pripadnik ostalih oružanih snaga, vođa odreda u koliko to nije učinila oružnička postaja, podniet će prijavu najbližem vojnom zapovjedništvu, a po potrebi dotičnog razoružati i predati najbližoj vojnoj vlasti. Kažnjiva djela pripadnika odreda kao i pučanstva, koje živi na području Medačkog četničkog odreda, a koja imaju političku pozadinu, izpitat će se po posebnoj komisiji, koja će odrediti, da li će se to djelo odnosno počinitelj toga djela progoniti i po kojoj vlasti. Tu komisiju sačinjavat će:

a. – kotarski predsjednik nadležne kotarske oblasti ili njegov zamjenik,
b. – izaslanik najbližeg vojnog zapovjedničtva
c. – vođa odreda ili njegov zamjenik,
d. – povjerenik obćine, a ako isti nije imenovan jedan od zapovjednika odreda, koga imenuje vođa odreda. U slučaju da se glasovi ove komisije raspolove o tom će odlučiti odbor anketna (komisija
navedena dolje pod točkom XX).

XV. – Do sada počinjeni izpadi od strane stanovništva sa Medačkog područja neće se po vlastima progoniti.

XVI. – Današnjim danom izdavanjem dozvole ministarstva unutarnjih poslova za daljnji obstanak i djelovanje Medačkog četničkog odreda i podpisivanjem ovoga zapisnika područje opisano u početku ovoga zapisnika privodi se redovitom stanju i konačnom smirenju. Dosljedno tome na dotičnom području vršit će vlast redovne državne vlasti, a odred će djelovati u okviru dužnosti i prava predviđenim ovim zapisnikom. Svako odstupanje i prekoračenje djelovanja pripadnika odreda mimo ovog zapisnika smatrat će se nelojalnošću i u težim slučajevima može uroditi posljedicom, da se odred proglasi odmetničkim.

XVII. – U sliedećim slučajevima uvjek će se proglasiti odred odmetničkim i nastupit će posljedice iz točke XVIII.

a. – ako odred ili jedan dio odreda izvrši oružani prepad na državne 11 savezničke vojne postrojbe, državne objekte privatne osobe i naselja,
b. – ako pripadnici odreda budu zabranjivali i onemogućavali odnosno ometali rad državnih vlasti na tome području,
c. – ako pripadnici odreda budu ometali slobodnu saobraćaj stanovništvu preko toga područja i smetali razmjenu dobara,
d. – ako pripadnici odreda odnosno odred kao cjelina bude u bilo kojem vidu šurovao s partizanima i drugim odmetnicima,
e) ako se na tom području od strane pripadnika odreda ili od bilo čije strane, ako to pripadnici odreda ne sprieče, budu vršili zločini, ubijstva, pljačka imovine i slično na štetu tamošnjeg pučanstva,
f. – ako odred bude primao upute i naloge za rad iz inozemstva ili ako pojedini pripadnici odreda budu takove veze održavali, a vođa takove ne bi uklonio.

XVIII. – Posljedice proglašenja odreda odmetničkim mogu biti sliedeće:

a. – da se pučanstvu sa toga područja uzkrati slobodan dolazak u varoš, zabrani izmjena dobara i uzkrati izdavanje živežnih namirnica,
b. – da se odredu obustavi izdavanje streljiva i obskrba u obće,
c. – da se odred pozove da preda oružje, pa ako to ne izvrši, da se oružanim hrvatskim i savezničkim snagama likvidira. Koja će se od ovih mjera primjeniti, odlučit će ministarstvo u sporazumu sa hrvatskim odnosno savezničkim vojnim vlastima.

XIX. – Kada prestane poterba držanja oružja navedene u točki prvoj ovog zapisnika, odred će predati oružje po popisu hrvatskim državnim vlastima. Za predato oružje primit će pripadnici odreda novčane nagrade u iznosu, koji će odrediti ministarstvo oružanih snaga, a što će ovisiti o držanju odreda u obće i o sudjelovanju u zaštiti sela i u poduhvatima protiv partizana. Kada će se predati oružje, odlučit će ministarstvo unutrašnjih poslova u sporazumu sa hrvatskim i savezničkim vojnim zapovjedništvima, a prethodno će opunomoćenici toga ministarstva u zajednici sa vođom odreda izpitati prilike i okolnosti u tom području, te o tome izvjestiti ministarstvo.

XX. – Ima se obrazovati širi odbor odnosno anketna komisija u Gospiću sastojeći se od 9 (devet) članova, a u koji odbor imaju ući iz Gospića:

Veliki župan
jedan viši častnik
jedan sudac
jedno građansko lice rimokatoličke vjeroispovjesti
jedno grđansko lice pravoslavne vjeroispovjesti.

Iz Medka pak u odbor imaju ući tri lica na čelu sa komandantom četničkih odreda u Medku, kao četvrtim licem. Ovome odboru je zadaća, da rješava pitanja teže naravi, koja bi nastala iz raznih poslovnih odnosa između stanovništva područja Medačkog četničkog odreda, te građanskih i vojnih vlasti, te da konačno rješava i odlučuje o sporu predviđenom u točki XIV. ovog zapisnika. Ovo povjerenstvo bi se sastalo najmanje dva puta mjesečno, a po potrebi i češće, te će raditi pod predsjedništvom gospodina velikog župana u Gospiću. Rješenja te komisije su pravomoćna.

XXI. – Ova dozvola za dalnji rad i djelovanje odreda stupa na snagu danom podpisa ovog zapisnika. Dovršeno, time da je ovaj zapisnik dostavljen u pet primeraka.

Nikola Omčikus
Jovo Vuletić
Stojan Vlaisavljević
Vladimir Teslić
Branko Uzelac
Kap. Jovo Dabović
P. Kapetanović

Zbornik XIV, 2, str. 387-394
123

*

PISMO DRAŽE MIHAILOVIĆA USTAŠKOM PORUČNIKU O POTREBI SARADNJE

Bratu
Mati Matićeviću
Komandantu hrvatskih odreda u oblasti Vareša

Zbornik XIV, 4, str. 426

Veoma sam zadovoljan sa rezultatom prvih sastanaka sa Vama. Mnogo računam na Vašu saradnju i vašu ličnost kao čoveka iz naroda koji je uspeo da privuče tako velike snage oko sebe i da ih upravi pravim putem bratske zajednice i sloge. Sada nam se otvaraju široki putevi da dosadašnji rad još pojačamo i da dođe do pune sloge i saradnje protiv zajedničkog neprijatelja. Jedinice pod vašom komandom će ubuduće nositi ime hrvatske jedinice u sastavu jugoslovenske vojske u domovini pod hrvatskom zastavom, a sa nazivom jednog od hrvatskih velikana prema Vašem izboru (na primer “1. Hrvatski korpus Stjepana Radića”). Moj delegat brat Mustafa Mulalić stupio je u vezu sa komandantom muslimanske milicije Islamovićem. Čim ti razgovori budu završeni, nadam se da ćemo uskoro na zajedničkom sastanku moći rešiti ta pitanja onako kako bude najbolje.

Mi Vas, brate Mato, već sada smatramo u tajnoj saradnji sa nama, a ako uspemo da naša saradnja bude javna biti će to od najvećeg značaja za celi naš narod. Na našem sastanku rešiće se pitanje o Vašem nazivu i Vašem činu u vojsci onako kako Vam to po zasluzi Vašeg dosadašnjeg rada pripada.

Sa bratskim pozdravom
29. oktobar 1944.
Položaj – General Draža Mihailović
Drag. M. Mihailović

Zbornik XIV, 4, str. 426

*

NAREDBA DRAŽE MIHAILOVIĆA O UNAPREĐENJU USTAŠKOG PORUČNIKA

NAREDBA NAČELNIKA ŠTABA VRHOVNE KOMANDE
za 1 decembar 1944 godine

Zbornik XIV, 4, str. 432

Na moj predlog Vrhovni Komandant Nj. V. Kralj Petar II unapredio je po stečen9m pravu i za ratne zasluge rezervnog pešadijskog poručnika MATU MATIĆEVIĆA u čin rezervnog pešadijskog kapetana II klase. Ukaz o unapređenju izašao je 1 decembra 1944 godine, s tim što će mu se rang ovog čina odrediti naknadno, a u vezi naređenja Nj. V. Kralja Str. Pov. Br. 591 od 30 septembra 1943. godine.

14/XII 1944
Položaj – NAČELNIK ŠTABA VRHOVNE KOMANDE Armiski đeneral, Drag. M. Mihailović
M.P.
Bratu kapetanu Matićeviću na znanje i upotrebu. S verom u Boga za Kralja i Domovinu!
Komandant general
Drag.[utin] M. Kuzmić

Zbornik XIV, 4, str. 432

*

PORUKA DRAŽE MIHAILOVIĆA ANTI PAVELIĆU

Vrhovna komanda, 15 aprila 1945

Poštovani gospodine B-u,1

Zahvalan sam Vam za obaveštenja, koja ste mi učinili o rezultatu Vaših razgovora sa Ekselencijom,2 u cilju vođenja jedne zajedničke borbe protivu partizana. U posebnim aktima, koji su Vam zajedno sa ovim pismom uručeni, sadržane su potrebne odluke u pogledu dovršenja ovih razgovora i zaključenje jednog željenog aranžmana. Meni je, međutim, želja da se ovim pismom pozabavim isključivo pitanjem učinjenog mi predloga od strane Ekselencije za moju ličnu posetu i direktnog uređenja ovog narodnog posla, te Vas lepo molim, da budete ljubazni i da Ekselenciju upoznate sa sadržinom njegovom.

1. – U prvom redu Vas molim, da u moje ime zahvalite Ekselenciji na ljubaznosti i pozivu, koji mi je preko Vas uputio. Čisto principijelni razlozi, izgrađeni tokom ove četiri godine, ne dopuštaju mi, nažalost, da se ovom ljubaznom pozivu odazovem.
2. – Svakako mi je stalo, da Ekselenciju ubedite, da u konkretnom slučaju moja lična bezbednost ne dolazi pod pitanje. Jer, ja sam apsolutno uveren, da bi mi Ekselencija, na svom području, pružio bezuslovnu sigurnost i obezbeđenje.
3. – Tokom ove četiri godine, ja se nijednom prilikom nisam odvajao od svojih trupa. Tu okolnost su moji komandanti, koje sam odmah upoznao sa sadržinom predloga Ekselencije, istakli i izričito me molili da ne otstupam od ustaljene tradicije trapa i da izbegnem svako unošenje nemira u njihove redove.

Moleći Vas da budete veran tumač ovih razloga pred Ekselencijom, ja koristim ovu priliku, da preko Vas Ekselenciju umolim, da gospodi oficirima, kojima sam vođenje pregovora poverio, pokloni puno poverenje i da na taj način omogući uspešno završenje ovoga posla na korist oba naroda. Molim Vas isto tako, da podvučete moju rešenost da se u provođenju projektovanog sporazuma, zajedno sa svojim potčinjenim komandantima i trupama, striktno pridržava svih utanačenja, koja gospoda delegati u ime Vrhovne komande budu prihvatili. Sa svoje strane ja izražavam svoju nadu i duboko uverenje, da će tim istim duhom držanja vojničke časne reči biti prožeti Ekselencija, Njegovi komandanti i trupe.

Zbornik XIV, 4, str. 934-935

Saopštavajući sadržinu ovoga pisma Ekselenciji, molim Vas da Mu izvolite izraziti moje poštovanje.

Vama zahvaljujem na požrtvovanju i naporima, što ih unosite u ostvarenje ovoga po narod korisnog posla i verujem da ćete i u buduće u svakoj prilici i na svakom mestu umeti da poslužite interesima naše otadžbine, čije Vam priznanje, nadam se, ne će izostati.

Srdačno Vas pozdravlja
Vaš,
Đeneral Drag. M. Mihailović

Zbornik XIV, 4, str. 934-935

1 Ranko Brašić
2 Ante Pavelić

*

PISMO DRAŽE MIHAILOVIĆA ALOJZIJU STEPINCU

Vrhovna Komanda, 15 aprila 1945.

Preuzvišenosti,

Preplavivši Srbiju i druge srpske pokrajine, komunistički val od nekoga vremena zapljuskuje i one pokrajine, koje nastanjuje hrvatski narod. On se sve više širi i, naročito poslednjih dana, preti da preplavi i te krajeve onako isto kako je to bio slučaj u minuloj godini sa srpskim krajevima. Prilikom prve audijencije, kojom ste donosiocu ovoga pisma učinili čast, imao je on prilike da obavesti Vašu Preuzvišenost o svima nevoljama i patnjama, što ih je komunizam prouzrokovao srpskome narodu u toku nekoliko minulih meseci.

Osećajući u ovim časovima potrebu da, pored ostalih, i Vašoj Preuzvišenosti, kao duhovnome vođi hrvatskoga naroda skrenem pažnju na sve strahote eventualnog komunističkog osvajanja hrvatskog prostora, meni je čast da u prilogu dostavim Vašoj Preuzvišenosti jedan memoar u kome su izložena moja gledišta na sadašnji vojni i politički položaj. Donosilac ovoga pisma biće Vašoj Ekselenciji na raspoloženju za eventaulna dalja obaveštenja.

Bez obzira na sve one momente i okolnosti, koji su nas ili koji bi nas mogli deliti, ja smatram za svoju dužnost, da zamolim i Vašu Preuzvišenost, da uloži sav svoj uticaj i sve svoje napore u cilju aktiviranja svih nacionalnih snaga hrvatskoga naroda u borbi protivu boljševizma. Upućujući Vam ovu molbu, ja želim da verujem, da će Vaša Preuzvišenost, idući stopama svojih velikih prethodnika, odgovoriti svim onim istorijskim dužnostima i zadatcima, koji se pred Vašu Preuzvišenost postavljaju u današnjim teškim vremenima. Jer, od pravilnoga shvatanja tih dužnosti i zadataka sa strane Vaše Preuzvišenosti zavisiće i mesto, što će ga istorija hrišćanstva, a napose hivatskoga naroda, Vašoj Preuzvišenosti dodeliti.

Zbornik XIV, 4, str. 989-990

U tom verovanju i nadi, ja preporučujem Vašoj blagonaklonoj pažnji donosioca ovoga pisma i molim Vašu Preuzvišenost, da i ovom prilikom primi izraze moga osobitoga poštovanja.

Njegovoj Preuzvišenosti
d-ru Alojziju Stepincu,
nadbiskupu zagrebačkom i
mitropoliti hrvatskom
Zagreb

armijski general
Drag. M. Mihailović

Zbornik XIV, 4, str. 989-990

*

 

Izvod iz “Dr Branko Latas: Dokumenti o saradnji četnika sa Osovinom”
Znaci.net

 

Ostavite komentar