Ho Ši Min – Put koji me je doveo do lenjinizma

Screengrab

“… nećemo tolerisati verbalne osude imperijalizma, sve dok one ne podrazumevaju vođenje revolucionarne borbe za oslobođenje kolonija (i zavisnih naroda) od sopstvene imperijalističke buržoazije. To je licemerje buržuja u radničkom pokretu. Belgijska ili neka druga Partija koja na rečima osuđuje imperijalizam, a ne vodi revolucionarnu borbu u “sopstvenim” kolonijama za rušenje “sopstvene” buržoazije – ne podržava sistematski revolucionarni rad koji je već započet svuda u kolonijama, ne šalje oružje i literaturu revolucionarnim partijama kolonija – partija je nitkova i izdajnika.” – V. I. Lenjin, Zadaci Treće internacionale

***

Nakon Prvog svetskog rata zarađivao sam u Parizu, čas kao retušer kod fotografa, čas kao dekorater „kineskih antikviteta“ (proizvedenih u Francuskoj!) Raznosio sam letke u kojima se osuđuju zločini koje su počinili francuski kolonijalisti u Vijetnamu.

U to vreme sam podržao Oktobarsku revoluciju samo instinktivno, još ne shvatajući svu njenu istorijsku važnost. Voleo sam Lenjina, i divio sam mu se, jer je bio veliki patriota koji je oslobađao svoje sunarodnike; do tada nisam pročitao nijednu njegovu knjigu.

Razlog mog ulaska u Francusku socijalističku partiju bio je taj što su ti „dame i gospoda“ – kako sam tada oslovljavao svoje drugove – pokazali prema meni simpatije, i prema borbi potlačenih naroda. Ali nisam tada još razumeo ni šta je partija, ni šta je sindikat, niti šta su socijalizam i komunizam.

U ograncima Socijalističke partije vodile su se tada žestoke rasprave o pitanju da li bi Socijalistička partija trebalo da ostane u Drugoj internacionali, da li treba da se osnuje nova Internacionala ili da se pridruži Lenjinovoj Trećoj internacionali. Sastancima sam redovno prisustvovao, dva ili tri puta nedeljno i pažljivo slušao raspravu. Prvo, nisam mogao da razumem, zašto su rasprave bile tako burne? Sa Drugom, novom ili Trećom internacionalom, revolucionarna borba bi svejedno mogla biti vođena. Čemu onda svađa? I šta se uopšte desilo sa Prvom internacionalom?

Ono što sam najviše želeo da znam – a, upravo o tome se nije raspravljalo na sastancima – bilo je: koja se Internacionala svrstava sa narodima kolonijalnih zemalja?

Postavio sam ovo pitanje – najvažnije po mom mišljenju – na sastanku. Neki su mi drugovi odgovorili: To je Treća, a ne Druga Internacionalna. Jedan od drugova mi je dao Lenjinovu „Teze o nacionalnom i kolonijalnom pitanju“ koju je objavio l’Humanite da pročitam.

U ovoj su se brošuri nalazili teško razumljivi politički pojmovi. Ali trudeći se da je čitam iznova i iznova, konačno sam uspeo da shvatim njenu suštinu. Koje emocije, entuzijazam, jasnovidnost i pouzdanje mi je usadila! Bio sam ushićen do suza. Iako sam sedeo sam u svojoj sobi, uzvikivao sam glasno kao da se obraćam velikoj masi: „Dragi sunarodnici, mučenici! Ovo nam je potrebno, to je put ka našem oslobođenju!”

Posle toga, imao sam potpuno poverenje u Lenjina, u Treću internacionalu.

Ranije sam tokom sastanaka samo slušao rasprave; svako mi je izlaganje delovalo logično i nisam mogao razlikovati ko je u pravu, a ko greši. Ali od tada sam se upuštao u debate i sa žarom diskutovao. Iako mi je još uvek nedostajalo francuskih reči da izrazim sve svoje misli, nisam se libio da žestoko branim Lenjina i Treću internacionalu od napada. Moj argument bio je: „Ako ne osuđujete kolonijalizam, ako se ne svrstavate uz kolonijalne narode, kakvu to revoluciju vodite?“

Ne samo da sam učestvovao na sastancima sopstvenog ogranka Partije, nego sam odlazio i u druge ogranke da iznesem svoj stav. Konačno, na kongresu u Turu, glasao sam za pridruživanje Trećoj internacionali.

U početku me je patriotizam, još ne komunizam, doveo do poverenja u Lenjina, u Treću internacionalu. Korak po korak, duž borbe, proučavajući marksizam-lenjinizam paralelno sa učešćem u praktičnim aktivnostima, stigao sam do činjenice da samo socijalizam i komunizam mogu osloboditi potlačene nacije i radne ljude širom sveta.

U našoj zemlji, kao i u Kini, postoji legenda o čudesnoj „Knjizi mudrih“. Kada se čovek suočava sa velikim teškoćama, otvara je i pronalazi izlaz. Lenjinizam nije samo čudesna „Knjiga mudrih“, kompas za vijetnamske revolucionare i narod: on je takođe sunce koje osvetljava naš put do konačne pobede, do socijalizma i komunizma.

 

Ho Ši Min, April 1960. – Povodom 90-godišnjice rođenja V.I. Lenjina
Prevod: Princip.info

 

Liked it? Take a second to support Nataša Davidović on Patreon!

Become a patron at Patreon!

Ostavite komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.