Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić jutros je u Moskvi pomalo iznenađujuće izjavio kako izgradnja ruskog plinovoda (tzv. “Turskog toka”) kroz Srbiju “neće biti moguća”. Nikolić se u Moskvi inače nalazi kako bi sudjelovao na sutrašnjoj proslavi Dana pobjede, demonstrirajući tako veću bliskost njegove zemlje s Rusijom u usporedbi s drugim zemaljama regije koje zbog rusko-zapadnog sukoba uglavnom na proslavu nisu slale visoke delegacije. Posjeta je trebala biti primjer primjene tobožnje doktrine “četiri stuba”, odnosno geopolitičke neutralnosti i dobrih odnosa sa sve četiri ključne svjetske sile koju srpska diplomacija još uvijek formalno nastoji slijediti. Kako bi se izbalansirao dojam prevelike bliskosti s Rusijom, srpski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić istog je dana trebao sudjelovati na proslavi Dana pobjede u Kijevu.

Jutros je međutim, gotovo istodobno s objavom Nikolićeve izjave, i Dačić otkazao svoje putovanje u Ukrajinu i to zbog (kako se navodi u službenom priopćenju) “promjene formata proslave”. Nikolićeva izjava osim toga izravno demantirala ranije Dačićeve dogovore – srbijanski ministar vanjskih poslova je prije točno mjesec dana u Budimpešti potpisao dokument namjere gradnje “Turskog toka” zajedno s kolegama iz Turske, Grčke, Makedonije i Mađarske. Taj je plinovod trebao biti zamjena za raniji “Južni tok” planiran kroz Bugarsku, koji je također otkazan uslijed rusko-zapadnih nadmetanja. Prije “konačnog otkazivanja” tog projekta i bugarska je vlada nekoliko puta najavljivala, pa onda otkazivala projekt reagirajući po svemu sudeći na proturječne signale zainteresiranih sila i njihove promjenjive međusobne odnose.

Nije stoga sasvim neočekivano da se naprasna zabrana ruskoj gradnji kroz Srbiju poklapa s odlukom Europske unije o tome kako konkurentski američki “Transjadranski plinovod” ne mora poštivati ista pravila na temelju kojih je otkazan “Južni tok”. Nagli zaokreti srpske diplomacije ostavljaju dojam snažnog obavještajno-diplomatskog pritiska s kojima se ona uglavnom nosi tako da se prepušta da je nosi struja, a posljedice nastoji sanirati kasnije. No bez obzira na neobjavljene intencije i smjerove javnosti nevidljivih pritisaka, očito je kako vanjska politika zemalja regije najmanje ovisi o lokalnim planovima, principima i “doktrinama”.

Tekst je preuzet sa regionalnog portala Bilten.