U novoj rubrici „Presek nedelje Globalnog juga“ koju priprema Srđan Radanović ispred portala Opseg, donosimo presek i analizu najvažnijih političkih, ekonomskih i društvenih događaja iz perspektive zemalja Globalnog juga. U prvom delu osvrnućemo se na događaje koji su obeležili nedelju od 6. do 12. oktobra 2025:

Kolonizacija kao „everlasting peace“

Suptilna i konačna kolonizacija Palestine, u ovom slučaju Pojasa Gaze, zvanično je počela. Kad kažem suptilna mislim na političko rješenje Tel Aviva predstavljenog od strane Vašingtona, a koji je ništa drugo do kolonizacija u nekoliko ključnih faza koje ćemo ukratko izložiti.

Prva faza, na koju su pristali neimenovani čelnici Hamasa i ratni kabinet Izraela, podrazumijeva prestanak sukoba, izraelsko povlačenje na dogovorenu liniju, oslobađanje izraelskih talaca i nekih palestinskih zarobljenika u Izraelu, kao i dopremanje humanitarne pomoći u Pojas. Stiv Vitkof i Džared Kušner trebalo bi da nadgledaju sprovođenje prve faze sporazuma. Hamas je proglasio kraj rata. Nekoliko minuta nakon proglašenja, Izrael je napao centar grada Gaze i opravdao napad navodnim prijetnjama Hamasa koje i dalje postoje. Ministar nacionalne bezbjednosti Ben Gvir se protivi bilo kakvom puštanju Palestinaca iz zarobljeništva. Tri su, međutim, ključna pitanja i okosnice ove nove Trampove „mirovne misije“:

• razoružanje: prema planu cilj je stvaranje „deradikalizovane“ Gaze tako što će se Hamas, polaganjem oružja, predati. Time će nestati bilo koji oblik palestinske državnosti na teritoriji Gaze. Kada Hamas pusti sve taoce, razmatraće se ideja o amnestiranju onih pripadnika koji se „pokaju“ za svoju prošlost. Podsjetimo, nije se tražilo suočavanje sa prošlošću od sadašnjeg predsjednika Sirije, teroriste Hajat Tahrir al Šama Al Džolanija. On je suočen sa budućnošću koja je stavila tačku na svaki oblik prikrivanja dirigovanja terorističkim formacijama poput Islamske države i svih njenih derivata obraćanjem pred gotovo punom salom Generalne skupštine UN ovog septembra, dok predsjednik Palestine Abas, nije dobio ni vizu da uđe na teritoriju međunarodne organizacije. Ostalo je neodgovoreno pitanje ko može da razoruža Hamas, Izrael ili neke međunarodne snage (opet pod kontrolom Izraela), što konačno podrazumijeva nastavak rata ili „protivterorističke operacije“. Novi represivni aparat u Gazi se naziva, kao gotovo svi kolonijalni aparati do sada, Međunarodne stabilizacione snage (MSS). MSS će koordinisati aktivnosti sa američkim partnerima Egiptom i Jordanom. Izraelske snage će tako postepeno da predaju dijelove teritorije Gaze MSS-u, dakle, kolonijalnim snagama koje bi trebalo da demilitarizuju Pojas.
• nova vlast: Gazom će upravljati Privremena prelazna uprava isključivo tehnokratskog tipa, sastavljena od Palestinaca i međunarodnih stručnjaka. Rad tog „nezavisnog“ tijela nadgledaće Odbor za mir na čijem je čelu Donald Tramp, a važna karika je i Toni Bler, bivši premijer države koja je bila kolonizator Palestine, i glavni zagovarač pljačkaške misije u Iraku 2003. godine. Ovo tijelo će postaviti okvir i upravljati finansiranjem obnove Gaze dok Privremena uprava ne završi svoj program reformi, kako je navedeno u različitim prijedlozima. Da uprostimo i uporedimo: Odbor za mir koji je vrhovno tijelo nove Gaze je nešto kao i Kancelarija visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH (OHR). Bivši kolonizatori dolaze kao kontrolori kako bi sprovodili novu „civilizatorsku misiju“ nad „varvarima“. Odbor će se raspustiti kad i OHR – kad se „civilizuju divljaci“, odnosno kada se Palestinci potpuno i u svakom smislu predaju. Važan aspekt je i privlačenje investicija koje bi napravile novu, modernu rivijeru na razvalinama dvomilionskog logora.
• stanovništvo: kada vam neko poruči da možete bezbjedno da odete i isto se tako vratite, podsjeća vas na vojno-policijsku akciju etničkog čišćenja Republike Srpske Krajine Oluja 95. Dakle, Palestinci će prije ili kasnije morati da napuste teritoriju Gaze u potpunosti. Samo će nekoliko ključnih oportunista ostati kako bi legitimisali Zapad i njegov koncept „humanosti“.

Kada se sve ovo ispuni, Palestinci će moći da razmišljaju o nekoj većoj samoupravi ili suverenoj državi. Djeluje smiješno, ali to je samo jedan od krajnjih oblika simulakruma koje su Srbi u razbiraspadu Jugoslavije imali priliku da iskuse. Ovo je samo prolegomena za završetak pitanja Zapadne obale čija je okupacija odgođena sporazumom. Obračun sa Iranom i njegovim snagama u regionu neće stati. Ta država Bliskog istoka još uvijek nema pravo da se nuklearno naoruža i obezbjedi svoju suverenost, a posljednje informacije koje ukazuju na to da je Teheran napustio pregovore sa Zapadom i objavio posljednju fazu obogaćenja uranijuma, daje do znanja da je novi napad Tel Aviva izvjestan i blizak.

Skorašnja priznanja Palestine kao nezavisne države su unutrašnja stvar država koje su indirektno priznale da je njihov imperijalizam doveo do migrantske krize u kojoj se nalaze. U strahu od muslimanskog stanovništva priznali su Palestinu, ali nikada neće raditi na partnerstvu s njom ili iznalaženju trajnog rješenja koje bi se kosilo sa transverzalom Tel Aviv – Vašington.

Nobelova nagrada za prodota

Nobelova nagrada za mir je u prošlosti služila kao potvrda ispravnosti djelovanja određene osobe ili organizacije, čime se njihova aktivnost dodatno legitimisala u zapadnom svijetu. Ovog puta je dobitnica zlatnog Alfreda Nobela Marija Korina Maćado zbog neumorne borbe za demokratiju u diktaturi. Međutim, prije nego što se malo detaljnije pozabavimo njenim radom, napravićemo kratku eksurziju u antičku Grčku.

U slavnoj bici kod Termopila u kojoj su Grci bili malobrojniji od Persijanaca, ali u izvjesnoj prednosti zbog poznavanja uskih gudura i geografije, Efijalt, pripadnik termopilskog plemena, neprijateljima je odao položaj prolaza kojim se lako zaobišla Leonidina vojska. Za nekoliko groševa je tako poražena grčka vojska, a Efijalt postao paradigma prodota (προδότης) ili izdajnika. Sličan je položaj i Marije Korine Maćado. Ona je opozicionarka ne samo Nikolasu Maduru i čavizmu, nego i Bolivarskoj Republici Venecueli, njenom suverenitetu i opstanku. Podsjetićemo da je dobitinica ove prilično krvave nagrade 2018. godine poslala pismo Benjaminu Netanjahuu, premijeru Izraela i predsjedniku Argentine, Maurisiju Makriju, pozivajući da vojno intervenišu u „oslobađanju“ Venecuelanaca od Madura. Kao ključne probleme u pismu je navela terorizam i drogu. Imala je priliku i da se sastane sa Džordžom Bušem Mlađim u Ovalnom kabinetu još kao predstavnica civilnog društva.

Korini su čestitali Donald Tramp, predsjednik SAD, Marin le Pen, liderka Nacionalnog okupljanja u Narodnoj skupštini Francuske, i naravno drugi lideri „slobodnog svijeta“. Vladimir Putin, predsjednik Rusije, je rekao da je komitet dao nagradu nekome ko nije učinio ništa za mir. Nobelovka je nagradu posvetila Venecuelancima i Trampu koji je sve ovo vrijeme bio uz „hrabri narod“ i „demokratske napore“. Međutim, izostao je osvrt na GenZ koja se tako neumorno širom svijeta bori za zapadnu stvar i liberalne vrijednosti.

Ovo je samo jedna karika u imperijalnom lancu koji se steže oko Venecuele. Američko naoružanje je na obalama, diplomatija zgužvana i bačena u kantu pored Trampovog stola, a nova imperijalna misija spremno čeka zeleno svjetlo. Pojedini izvori saopštavaju da je Maduro ponudio posljednji partnerski sporazum sa Amerikom u vezi sa naftom i zlatom, što je Vašington odbio. Diplomatska misija Ričarda Grenela je zaustavljena, a prema Rusiji u Savjetu bezbjednosti UN Karakas ima pravo da sluti da Vašington uskoro prelazi sa prijetnji na akciju. Radi se o neposrednom prisustvu 10.000 američkih vojnika, borbenih aviona, razarača raketa i krstarica, pa čak i nuklearne podmornice, pri čemu je razumno očekivati da će protiv Venecuele ubrzo biti izveden oružani napad. Nikolas Maduro je potpisao akt kojim potvrđuje strateško partnerstvo sa Rusijom, i naglasio saradnju sa Iranom i Kinom u borbi za multipolarni svjetski poredak.

Marija Korina Maćado je dobila sada potpunu zapadnu legitimaciju da nakon uništenja čavizma vojnom intervencijom ili obojenom revolucijom kompradorski zavlada Venecuelom razarajući sve oblike lijevog nacionalizma i inkluzivnog populizma, pošto bivši predsjednik parlamenta Huan Gvaido nije bio sposoban za isto. Ona je već prethodno najavljivala svoje prve odluke među koje spada privatizacija naftne kompanije.

Civilno društvo i Islamska država u Sahelu

Stvari koje nam se predstavljaju složeno i zamršeno su uvijek po pravilu vrlo jednostavne i jasne, ali vode do određenih uvida koji ne bi trebalo da budu dostupni baš svima. Ideja civilnog društva još od Džona Loka, pa sve do danas, je zapadni izum za odvajanje države od društva, i vršenje pritiska na vladu. Sa druge strane, Islamska država je direktno povezana sa centrima odlučivanja u Vašingtonu i drugim NATO centrima, pa predstavlja produženu ruku zapadnog imperijalizma. Pravi dokaz za iznesene tvrdnje je Konfederacija Država Sahela koja je već gotovo tri godine prva na liniji odbrane trećesvjetaške ideologije, odnosno suverenizma.

Burkina Faso, Mali i Niger su, nakon protjerivanja kolonijalnih trupa i njihovih kompanija sa teritorije, suočeni sa intenzivnim djelovanjem Islamske države koja tu operiše od početka Arapskog proljeća. Nijedna od tri države ne kontroliše u potpunosti svoju teritoriju i svakog dana možemo čuti kako se dešavaju novi teroristički napadi na periferiji. Francuska i SAD kontrolišu ove države preko terorizma i na svaki način onemogućavaju njihovo slobodno djelovanje i sklapanje partnerstava sa drugim zemljama Trećeg svijeta i BRIKS-a.

Ibrahim Traore, predsjednik Burkine Faso, naredio je hapšenje osam članova nevladine organizacije sa sjedištem u Holadniji, uz optužbe za špijunažu i izdaju. Oni su prikupljali informacije koji mogu da podriju nacionalnu bezbjednost. Civilne organizacije poput ove NVO direktno služe zapadnim finansijerima i nalogodavcima, te obavljaju delikatne poslove špijunaže i organizovanja naroda na pobunu.

Korak ka dekolonizaciji obrazovnog sistema ide Mali ukidanjem lekcija koje veličaju Francusku buržoasku revoluciju i francuski sistem, uvođenjem proučavanja afričkih carstava i revolucija. Sve tri države nastoje da pojačaju koordinaciju u borbi protiv svih oblika zapadne intervencije i kolonijalizma u oblastima od obrazovanja i kulture do represivnog aparata.

Piše: Srđan Radanović (portal Opseg¹) 

1. https://www.instagram.com/opseg.rs/  ↩