Američka blokada Kube: posledice i detaljni prikaz

Američka blokada Kube: posledice i detaljni prikaz
Robert Kennedy/Al Jazeera

11. jula ove godine na Kubi su izbili protesti protiv kubanskih vlasti. Protesti, iako malih razmera, dobili su izuzetno jaku podršku Amerike. O načinu izveštavanja o skorašnjim događanjima na Kubi, pisali smo ovde.

Kao odgovor na proteste, ali i na daleko masovnije provladine proteste, odnosno skupove podrške kubanskoj vlasti na čelu sa predsednikom Migelom Diasom Kanelom1, administracija američkog predsednika Džoa Bajdena uvela je sankcije protiv ministra odbrane Kube, ali i specijalnih jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova, zbog navodnog „kršenja ljudskih prava pri obuzdavanju antivladinih protesta“.2

Predsednik Bajden je ovom prilikom izjavio da je ovo „samo početak napora da se sankcionišu pojedinci odgovorni za represiju kubanskog naroda“.3

Iako je državni sekretar SAD Entoni Blinken izjavio da će „Vašington osuditi represiju ljudskih prava na ostrvu“, Bajdenova administracija zadržala je sve 243 mere blokade koje je Kubi uvela administracija Donalda Trampa, a koje itekako utiču na represiju ljudskih prava na Kubi.4

Istovremeno, Ujedinjene nacije su 29. put za redom izglasale rezoluciju kojom pozivaju na prestanak embarga. Od 184 države koje su glasale, SAD i Izrael su bile protiv, dok su Kolumbija, Ukrajina i Brazil bile uzdržane.5

Uporedo sa jačanjem glasova međunarodne zajednice za prestankom blokade, jačaju i glasovi sa zapada koji lošu ekonomsku situaciju na Kubi pripisuju „neuspešnosti komunizma“. U saopštenju Bele kuće navodi se da su protesti predstavljali „jasan poziv na slobodu i oslobađanje od stega pandemije i decenija represije i ekonomske patnje izazvanih kubanskim autoritarnim režimom“.6

Predsednik Kube Migel Dias Kanel dao je drugačije viđenje događaja i izjavio je da su „protesti 11. jula bili podstaknuti, organizovani i finansirani od strane Sjedinjenih Američkih Država“.7

Braneći embargo i umanjujući njegov uticaj, američki mediji agresivno zastupaju tezu da kubanske vlasti koriste embargo kao izgovor, te da Kubi nije zabranjeno da ostvaruje finansijsku saradnju sa drugim državama, kompanijama i entitetima.8

Međutim, činjenice govore nešto sasvim drugo.

Embargo, nametnut u punom opsegu 1962. godine, od strane SAD kao najvećeg dotadašnjeg snabdevača i najvećeg izvoznog partnera Kube, bio je tolikih razmera da je zahtevao potpuno restrukturiranje spoljnotrgovinske politike.

Kolike je ekonomske i humanitarne gubitke Kuba pretrpela trenutno nije moguće sa sigurnošću izračunati, ali se ukupni gubici 60-ogodišnje blokade kreću od 120 miliona godišnje prema izvorima SAD9, preko 130 milijardi10 prema procenama Kube i UN, pa do 1,1 bilion (hiljadu sto milijardi) dolara11.

Embargo je tokom devedesetih godina prošlog veka prošao i kroz pravno ozvaničenje, odnosno dobio je snagu federalnih zakona, što znači da više ne zavisi od odluke pojedinačnog predsednika, već je deo pravnog poretka Amerike i o njegovom ukidanju može odlučivati predsednik SAD samo uz podršku Kongresa.

Dva glavna američka zakona koja se tiču Kube su Cuban Democracy Act (CDA) iz 1992. godine12 i Cuban Liberty and Democratic Soldarity Act (LIBERTAD) iz 1996. godine13, poznatiji i kao Helms-Burton Act.

CDA je donet da bi se „ohrabrile vlade drugih država koje imaju trgovinske odnose sa Kubom da iste ograniče“ i uspostavio je mogućnost uvođenja sankcija državama koje obezbeđuju pomoć Kubi, koje bi podrazumevale obustavu pomoći SAD, ili diskvalifikaciju učešća u programima za smanjenje ili oproštaj duga te države prema SAD.

Ovim zakonom zabranjeno je i svim entitetima povezanim sa američkim kompanijama da trguju sa Kubom i to kroz pravilo koje zabranjuje svakom plovilu koje je došlo na Kubu radi razmene dobara da utovaruje ili istovaruje robu na američkoj teritoriji u roku od 180 dana od dana poslovanja s Kubom.

Kao rezultat ove mere, troškovi prevoza esencijalnih dobara i roba su drastično skočili, poskupljujući i ograničavajući dostupnost hrane, benzina, ali i medicinskih potrepština. Samo u periodu od 1993-1996. godine Kuba je trošila dodatih 8,7 miliona dolara za prevoz medicinske opreme iz Evrope i Azije, umesto iz SAD.

Zbog pravila CDA, Kuba svake godine ima trošak od oko 2 milijarde dolara za uvoz hrane, prema navodima Ministra spoljnih poslova Bruna Rodrigesa.14

Još jedan od ključnih aspekata ovog zakona je što je njime propisan i set uslova koje Kuba treba da ispuni da bi embargo bio ukinut, a to su:

1. da održi slobodne i fer izbore uz međunarodne posmatrače;
2. da opozicionim partijama da dovoljno vremena za pripremu kampanje, kao i pun pristup medijima za sve kandidate;
3. da poštuje osnovna ljudska prava i slobode;
4. da se kreće ka uspostavljanju ekonomskog sistema slobodnog tržišta i
5. da sprovede institucionalne reforme koje bi omogućile konstantno održavanje fer i slobodnih izbora.

LIBERTAD zakon iz 1996. godine donet je u periodu nakon raspada SSSR, koja je bila jedan od najpouzdanijih i ubedljivo najveći trgovinski partner Kube i u punom jeku ekonomske krize koja je zahvatila bivši sovjetski blok.

Ovaj zakon je potvrdio odredbe CDA, pogotovo u ekstra-teritorijalnim aspektima i uključujući kazne za strane kompanije koje posluju na Kubi. Uveo je dodatne zahteve, definišući zvaničnu politiku SAD koja stremi „uvođenju tranzicione demokratske vlade na Kubi“, ali je i kao jedan od uslova za ukidanje blokade uveo i vraćanje nacionalizovane imovine SAD nakon 1. januara 1959. godine.

Iako je LIBERTAD propisivao izuzetke od zabrane, uvodeći proceduru za dobijanje pojedinačne dozvole za uvoz lekova i medicinskih potrepština, ova procedura je bila toliko komplikovana da je imala kontraefekat. Mnogobrojne dozvole za uvoz medicinske opreme bile su uskraćene sa obrazloženjem da bi njihovo izdavanje bilo „detrimentalno za spoljnopolitičke interese SAD“.

Zakon je do te mere obeshrabrio uvoz lekova i neophodne medicinske opreme, da je u nekim instancama kubanskim lekarima bilo nemoguće da dođu do bilo kog leka, pod bilo kojim okolnostima.15

Kancelarija za kontrolu stranih sredstava Ministarstva finansija SAD (Treasury Department’s Office of Foreign Assets Control, OFAC) još uvek je nadležna za interpretaciju i primenu odredaba embarga za svaku konkretnu situaciju. Kazne za kršenje pravila ekonomske blokade uključuju i 10 godina zatvora, kao i kazne za pravna i fizička lica u iznosu od milion, odnosno 250 hiljada dolara po povredi.

Iako je tačno da Kuba načelno može da posluje sa drugim državama i stranim entitetima, obeshrabrivanje ovakvog poslovanja je sveprisutno i kršenje američkih odredaba o embargu nosi sa sobom ozbiljne posledice, čime se efektivno sprečava značajna ekonomska saradnja Kube sa većinom zemalja okruženja.

OFAC propisuje da kompanije koje posluju sa Kubom imaju obavezu da čuvaju podatke o poslovanju 5 godina, kao i da ova institucija može da zatraži uvid u sva dokumenta koja se tiču poslovanja s Kubom.

Opširne i izuzetno detaljne liste i programi poslovanja koji bi trebalo da omoguće izbegavanje kršenja američkih normi konstantno se menjaju sa uvođenjem novih ili vraćanjem starih sankcija prema Kubi. Ovo čini poslovanje sa Kubom ekstremno komplikovanim i isto toliko rizičnim, pa se dosta firmi odlučuje da se u takav poslovni potez uopšte ne upušta. One koje odluče da posluju s Kubom, mogu na sajtu vlade SAD naći spisak entiteta pod restrikcijama.16

Međutim, prosto praćenje lista sankcija i pravila najčešće nije dovoljno.

Primera radi, ako je u proizvodnji bilo kog dobra kojim se trguje učestvovala Amerika sa 10% i više učešća, na izvoz takve robe primenjuju se američki zakoni. „Kada govorimo o komplikovanim stvarima poput aviona, naftnih platformi, ili o naučnoj ili medicinskoj opremi, nekada finalan proizvod ima 10% američkog učešća“, naveo je Avgusto Maksvel, advokat u Ackerman LLP, dodajući da je „u takvim slučajevima prema zakonu SAD izvoz na Kubu zabranjen, iako je 89 ili čak 90% proizvoda francuskog ili kanadskog porekla“.17

Pristup Kube nekim od vodećih finansijskih grupa na svetu takođe je ograničen. „Povodom zemalja ili regiona pod sankcijama, poput Krima, Kube, Irana, Severne Koreje ili Sirije, JPMC je zabranjeno da učestvuje ili omogućava finansijske transakcije koje su na bilo koji način povezane sa ovim zemljama i regionima, osim ako su takve transakcije odobrene generalnom ili specijalnom dozvolom OFAC“, navodi se na sajtu JP Morgan Chase.18

Realno činjenično stanje toliko se razlikuje od zvaničnog narativa, da čak i u američkim medijima provejavaju mlake konstatacije stručnjaka koje impliciraju upravo da je opseg i efekat sankcija širi i dublji nego što se na papiru može naslutiti. „Naravno da SAD ne mogu zabraniti firmama drugih zemalja da posluju sa Kubom. Međutim, SAD su uvele razne ekonomske sankcije koje tu trgovinu i investicije čine rizičnijom i skupljom, stvarajući ozbiljne destimulacije“, rekao je Ričard Fajnberg, profesor međunarodne političke ekonomije na Univerzitetu u Kaliforniji – San Dijego.19

Oštroj „pravdi“ američkog embarga nisu pobegle ni banke. Tako je Société Générale platila kaznu u iznosu od 1,34 milijarde dolara20 jer je u svom poslovanju prekršila Trading With the Enemy Act, zakon izglasan 1917. godine, po kom je jedina preostala sankcionisana država Kuba21.

„Drugim bankama poručujem da obrate pažnju: primena zakona koji se tiču sankcija SAD jeste i biće naš apsolutni prioritet“, izjavio je tom prilikom pravobranilac SAD Džefri Berman.

9. aprila 2019. godine, OFAC je sankcionisao Standard Chartered Bank zbog kršenja Propisa o kontroli kubanske imovine i drugih programa sankcija primenljivih na Iran, Siriju, Sudan i Mjanmar. Da bi izbegla tužbu, britanska kompanija pristala je da plati 639.230.750 dolara direktno OFAC-u i 2.715.100.479 dolara ostalim državnim institucijama SAD.

Pritisak i obeshrabrivanje poslovanja sa Kubom ne završava se na velikim korporacijama i finansijskim institucijama.

Zamislimo primer da kalifornijska kompanija, preko brokera, iznajmi brod za prevoz robe iz Čilea u Japan. Bez znanja kompanije, vlasnik unajmljenog plovila ima veze sa kubanskom vladom. Kompaniju ovime pogađaju novčane kazne od po 50.000 američkih dolara.22

Samo u 2018. i 2019. godini zabeležen je niz novouvedenih mera stranih entiteta prema Kubi, a pod direktnim ili indirektnim pritiskom SAD. Navešćemo samo dva interesantna primera.

12. juna 2018. godine, novozelandska filijala Bankarske grupe za Australiju i Novi Zeland (ANZ) poslala je pismo Udruženju turističkih agencija Novog Zelanda (TAANZ) obaveštavajući ih da su od tog trenutka bilo kakve transakcije ili poslovi koji su direktno ili indirektno povezani sa zemljama pod američkim sankcijama, uključujući Kubu, zabranjene.

Sankcije se osećaju čak i na individualnom nivou. Pa tako, japanski Hilton Fukuoka hotel je 2. oktobra 2018. otkazao rezervaciju ambasade Kube u toj zemlji prema uputstvima njihovog sedišta u SAD, navodeći da nisu u mogućnosti da pružaju usluge zbog američkih sankcija protiv Kube.23

Kuba, u čijoj privredi doznake iz inostranstva zauzimaju 3. mesto po obimu24, pretrpela je poslednjih godina još jedan udarac. U septembru 2019. godine, Ministarstvo finansija SAD je ograničilo iznos doznaka koje svojim porodicama na Kubi šalju njihovi rođaci koji žive u Americi, na 1.000 dolara po kvartalu.25

Kubi su uvedene i dodatne sankcije u periodu od 2019-2021. zbog podrške kubanske vlasti predsedniku Venecuele Nikolasu Maduru u momentu kada je Zapad u toj državi orkestrirao puč. To je dovelo do toga da se svih 407 ispostava Western Uniona26 na Kubi zatvore, pa se Kubanci dovijaju kako da preko raznih agencija i kurira dobiju čak i smanjene doznake od svojih rođaka. Takođe, za kaznu zbog podrške Maduru, uvedena su dodatna ograničenja u sferi turizma, koji predstavlja drugi najvažniji izvor prihoda Kube.27

Kada se govori o brojkama, u periodu od 2014-2019. godine Kuba je doživela dramatičan pad i u sferi uvoza i izvoza.

Uvoz je pao za 797 miliona dolara, sa 6,02 milijardi u 2014. do 5,28 milijardi u 2019. godini. Od tih 5.28 milijardi, 19,2% uvozne robe dolazi iz Španije, 15% iz Kine, 6,2% iz Italije, 5,39% iz Rusije, dakle iz zemalja koje su Kubi geografski daleko i sa kojima tako intenzivna trgovina očito nije prvi izbor.

Izvoz je takođe u istom periodu opao za 459 miliona dolara, sa 1,67 na 1,2 milijarde dolara. Ohrabrujuć podatak je da je kinesko tržište već 2019. godine apsorbovalo 38,2% ukupno izvezene robe sa Kube.28

Ako se posmatra samo period od aprila 2018. do marta 2019. godine, Kuba je u spoljnoj trgovini izgubila usled:

-nemogućnosti pristupa američkom tržištu: 163.108.659,16 USD
-korišćenja posrednika/skuplje plaćene robe: 173.210.916,43 USD
-povećanih troškova prevoza i osiguranja: 72.160.602,95 USD
-izgubljene dobiti od izvoza: 2.343.135.842,95 USD
-povećanih finansijskih troškova usled visokog rizika poslovanja: 47.290.204,71 USD
-zabrane korišćenja dolara: 85.139.436,80 USD
-ostalih reperkusija (dodatni trošak operacija preko banaka trećih zemalja, vrste finansijskih instrumenata, zamrznutih isplata, prekršenih ugovora, tužbi itd): 12.535.892,72 USD,

što ukupno čini 2.896.581.555,72 samo za navedeni period.29

Imajući u vidu ove brojke i okolnost da je Kuba u situaciji kada joj je BDP u 2020. godini smanjen za dodatnih 11%30 uspela da proizvede 5, a odobri za upotrebu 3 vakcine protiv koronavirusa, šalje svoje lekare širom sveta da pomažu u borbi sa pandemijom i da uprkos obeshrabrujućim ciframa još uvek nijedno dete ne spava na ulicama Kube, čini se da je jasan odgovor na pitanje da li je komunizam neuspešan, ili je ipak za stanje Kube kriva Amerika.31

Kada smo kod stanja Kube i krivice Amerike, vredi napomenuti i da od 2014. godine, SAD izdvajaju 20 miliona dolara godišnje za razne „programe razvoja demokratije i ljudskih prava na Kubi“, kao i da je od 1986. do 2019. godine Kongres odobrio 911 miliona dolara sredstava za emitovanje američkih medija na Kubu. Samo u 2019. godini, Trampova administracija odobrila je 13.656 miliona dolara za Kancelariju kubanskog brodkastinga (Office of Cuban Broadcasting), koja je sastavni deo U.S. Agency for Global Media (USAGM) koji uključuje Glas Amerike, Radio Slobodna Evropa/RadioLiberty, Radio Slobodna Azija itd.

Procenjuje se da Kancelarija kubanskog brodkastinga, koja upravlja radio i TV stanicom Martí, dopire do 11,1% Kubanaca nedeljno počev od 2017. godine.

Takođe, poznata NED organizacija, podržana od strane CIA, je za period od 2016-2019 za finansiranje projekata na Kubi alocirala 19.2 miliona dolara.32

Iz navedenih informacija proizlazi da je zaključak kubanskog predsednika o poreklu, organizaciji i finansiranju protesta 11. jula tačan.

„Legitimno je imati nezadovoljstvo, ali moramo biti sposobni da vizualizujemo i definišemo kada smo manipulisani, kada žele da nas razdvoje“, naveo je Dias Kanel. On je naveo i da sile koje žele da se predstave kao spasioci Kube nisu zainteresovane za zdravlje naroda. „Oni žele promenu sistema, režima kako oni kažu, ali da bi nametnuli kakvu vrstu vlade, kakvu vrstu režima na Kubi? Onu koja donosi više mogućnosti bogatoj manjini, a ne većini ljudi.“33

2009. godine tadašnji predsednik Ekvadora Rafael Korea je izjavio:„ Odličan primer koji pruža Kuba je da je u svom siromaštvu znala da deli sa drugima u okviru svojih međunarodnih programa. Kuba je država sa najvećom saradnjom u odnosu na svoj bruto domaći proizvod i primer je za sve nas. To ne znači da Kuba nema velikih problema, ali takođe je sigurno da je nemoguće suditi o uspehu ili neuspehu kubanskog modela bez razmatranja američke blokade, blokade koja traje 50 godina. Ekvador ne bi preživeo pet meseci sa tom blokadom“.34

I za kraj, „ne znam da li znate vic o američkoj ambasadi, ide ovako: Zašto nikad ne može da dođe do puča u Americi? – Jer ne postoji američka ambasada u Vašingtonu“, ispričao je Karlos Alsugaraj Treto, bivši kubanski diplomata i profesor političkih nauka na Univerzitetu u Havani.

 

 


  1. https://www.washingtonpost.com/world/2021/07/17/after-unrest-arrests-cuban-government-holds-flag-waving-rally-show-strength/ 

  2. https://www.washingtonpost.com/national-security/biden-cuba-sanctions/2021/07/22/b058c69c-ea93-11eb-8950-d73b3e93ff7f_story.html 

  3. https://www.bbc.com/news/world-us-canada-57935558 

  4. https://www.aa.com.tr/en/americas/cuba-us-sanctions-caused-billions-of-dollars-in-losses/2277824 

  5. https://news.un.org/en/story/2021/06/1094612 

  6. https://reason.com/2021/07/13/the-trade-embargo-allows-cubas-regime-to-blame-the-u-s-for-communisms-failings/ 

  7. http://www.granma.cu/mundo/2021-07-24/los-sucesos-del-11-de-julio-fueron-gestados-organizados-y-financiados-desde-ee-uu-24-07-2021-00-07-34 

  8. https://www.usatoday.com/story/news/factcheck/2021/07/15/fact-check-us-cuba-embargo-doesnt-apply-all-countries-companies/7954883002/ 

  9. https://www.stu.edu/wp-content/uploads/sites/5/2019/04/4-6vonBurgsdorff.pdf 

  10. https://www.aljazeera.com/opinions/2021/7/21/the-us-embargo-on-cuba-has-failed 

  11. https://www.aljazeera.com/features/2015/6/17/el-bloqueo-55-years-of-obstructing-the-cuban-people 

  12. https://www.congress.gov/bill/102nd-congress/house-bill/5323 

  13. https://www.congress.gov/bill/104th-congress/house-bill/927 

  14. https://www.business-standard.com/article/international/us-trade-embargo-causes-144-billion-losses-for-cuban-economy-120102300520_1.html 

  15. https://www.medicc.org/resources/documents/embargo/The%20impact%20of%20the%20U.S.%20Embargo%20on%20Health%20&%20Nutrition%20in%20Cuba.pdf 

  16. https://www.state.gov/cuba-restricted-list/list-of-restricted-entities-and-subentities-associated-with-cuba-effective-january-8-2021/ 

  17. https://www.politifact.com/factchecks/2021/jul/19/facebook-posts/cuba-can-trade-other-countries-heres-some-context/ 

  18. https://www.jpmorgan.com/disclosures/economic_sanctions 

  19. https://www.usatoday.com/story/news/factcheck/2021/07/15/fact-check-us-cuba-embargo-doesnt-apply-all-countries-companies/7954883002/ 

  20. https://en.wikipedia.org/wiki/Trading_with_the_Enemy_Act_of_1917 

  21. https://www.complianceweek.com/societe-generale-to-pay-134b-for-economic-sanctions-violations/25023.article 

  22. https://www.sgrlaw.com/ttl-articles/860/ 

  23. http://misiones.minrex.gob.cu/en/articulo/april-2018-until-march-2019-blockade-has-caused-losses-cuba-around-4343-6-million#_Toc8994250 

  24. https://www.nbcnews.com/news/latino/cuba-exploded-protests-goes-us-embargo-pandemic-rcna1399 

  25. https://professional.dowjones.com/risk/glossary/sanctions/us-sanctions-cuba/ 

  26. https://www.nbcnews.com/news/latino/because-trump-sanctions-western-union-remittances-come-end-cuba-n1248790 

  27. https://crsreports.congress.gov/product/pdf/IN/IN11611 

  28. https://oec.world/en/profile/country/cub 

  29. http://misiones.minrex.gob.cu/en/articulo/april-2018-until-march-2019-blockade-has-caused-losses-cuba-around-4343-6-million#_Toc8994250 

  30. https://www.reuters.com/article/cuba-economy-idUSL1N2IX1V9 

  31. https://timesofindia.indiatimes.com/world/rest-of-world/food-scarce-in-cuba-but-they-have-5-vaccines-in-the-pipeline/articleshow/83623110.cms 

  32. https://crsreports.congress.gov/product/pdf/R/R45657#_Toc62488130 

  33. https://www.nbcnews.com/news/latino/cuban-president-defiant-blames-embargo-after-massive-protests-n1273716 

  34. https://www.ratb.org.uk/news/campaign-news/99-interview-with-president-rafael-correa 

Leave a Reply

Your email address will not be published.